Izricanje presude
459

I u slučaju protiv Mladića sud u Hagu potvrdio genocid u Srebrenici

Klix.ba
Foto: ICTY
Foto: ICTY
Sudsko vijeće Haškog tribunala utvrdilo je da su fizički izvršioci imali posebnu namjeru da nad bosanskim muslimanima u Srebrenici počine krivična djela genocida, progona, istrebljivanja i ubistva, kao i nehumano djelo prisilnog premještanja. To znači da je i u ovom slučaju potvrđeno da se u Srebrenici dogodio genocid.

Ovo je danas u Haškom tribunalu saopćio predsjedavajući Sudskog vijeća Alphonse Orie na izricanju presude Ratku Mladiću.

Izvršioci su počinili zabranjene radnje iznesene u pravnoj definiciji genocida - lišavanje života i nanošenja teških tjelesnih povreda bosanskim muslimanima u Srebrenici koji su bili dio "zaštićene grupe".

Ipak, prema Oriejevim riječima, Vijeće nije našlo dokazanim da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio da se uništi zaštićena grupa Bošnjaka 1992. godine.

Iznoseći dijelove zaključaka Orie je pročitao da je Radovan Karadžić 1995. izdao Direktivu 7 i naredio Drinskom korpusu da stvori nepodnošljive uslove potpune nesigurnosti, bez nade u daljnji opstanak i život stanovništva u Srebrenici".

Dana 31. marta 1995. Mladić je potpisao direktivu 71 kojom je Direktiva 7 pretočena u operativne vojne zadatke. Približno 15-20 dana prije zauzimanja Srebrenice, Vojska Rpublik Srpske je sačinila plan za napad na enklavu s namjerom da ona nestane, bude ispražnjena i da se to područje pretvori u srpsku teritoriju.

Tokom napada VRS je započela kampanju spaljivanja kuća, ubijeno je hiljade bosanskih muslimana, među kojima su žene, djeca i stari. Velika većina vojno sposobnih muškaraca pobjegla je pješice u pokušaju da se domogne Tuzle.

Govoreno je i o okupljanju civila u bazi UNPROFOR-a i sastancima u restoranu Fontana. Ljudi su bili iscrpljeni i uplašeni. Srpske snage su stvorile zastrašujuću atmosferu.

Dana 17. jula potpisan je dokument o evakuaciji civila u općinu Kladanj pod supervizijom UNPROFOR-a. Organizovan je prijevoz blizu 25.000 bosanskih muslimana na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH u konvojima autobusa i kamiona. Sistematski su odvajani muškarci, među kojima je bilo i dječaka od 12 godina i starijih od 60. Rečeno je da će oni doći kasnije. Oni nikada nisu došli, pročitao je sudija Orie.

Dalje je čitao dijelove presude o pogubljenjima u općinama Srebrenica, Bratunac i Zvornik. Sistematski su poubijali nekoliko hiljada muškaraca i dječaka u samo nekoliko dana.

Vijeće je opisalo i konkretne primjere poput onih na Vojnoj ekonomiji Branjevo. Zatim je istaknuto da su prikrivanja zločina vršena iskopavanjem kostiju i prebacivanjem na druga mjesta, što je bio neuspjeli pokušaj skrivanja zločina.