Tokom više od osam decenija života baka Milka, kako je oslovljavaju svi koji je poznaju, a koja je i u svojoj devetoj deceniji života mentalno veoma britka, samo jedan Uskrs nije proslavila po tradicionalnim običajima, a to je onaj prve godine rata u Sarajevu. Već kasnije, kako je ispričala novinarskoj ekipi Agencije FENA, putem humanitarne organizacije "Karitas" uspjela je doći do jaja, te je čak ni ratno stanje nije spriječilo da obilježi svoj praznik.
Prisjećajući se Uskrsa iz svog djetinjstva, baka Milka kaže da je ipak sve na neki način bilo drugačije, i vrijeme i običaji. Njena je majka za osmoro djece svake godine farbala jaja, čak i po stotinjak, te ih stavljala u veliki vajnik. Jaja su se tada farbala na drugačiji način, nije bilo kupiti gotovih farbi i ukrasnih sličica.
"Prije nije bilo ovih modernih farbi, već su se jaja farbala lukom, a zatim su se različiti listići lijepili na jaja te stavljali u mrežaste čarape, a onda se kuhala. Također su se šarala i voskom, ali ja nisam to nikada radila, već moja mama", kazala je ona.
Prisjeća se vremena kada su kao djeca išli brati trave da bi od njih pravili gnijezda u koja bi kasnije roditelji stavili jaja.
"Tada nije bilo kupiti čokolada i slično. Bilo nas je osmoro djece i nije se moglo. Ujutru kada ustanemo u tim gnijezdima dočekaju nas jaja za koja nam roditelji kažu da ih je donio zeko. On je ostao dio tradicije jer kao životinja probuđuje milinu i nešto drago", priča baka Milka.
Uprkos modernim vremenima ona se drži tradicije onako kako je naučila od roditelja.
Obilježavanje Uskrsa počinje s korizmom, kada post traje 40 dana. Kaže da onaj kome zdravstvene mogućnosti dozvoljavaju provodi strogi post, dok se ona, zbog obaveze uzimanja lijekova, pridržava blažeg posta tokom kojeg srijedom i petkom ne jede meso.
Nakon završetka posta, dolazi Veliki petak kada se farbaju jaja. Ona ih farba s kupovnim bojama i lukom od kojeg se dobija smeđa boja.
"Uvijek mi je drago kada dođe to vrijeme, veselim se šarenim jajima kao malo dijete, kao i za Božić kada se kiti jelkica. Ta mi je radost ostala od djetinjstva. Kada ne bih to uradila, ne bih ni znala da je Uskrs", kaže baka Milka.
Kupuje različite boje da bi jaja bila što šarenija. Pored unuka i porodice, jaja dijeli i djeci u komšiluku koja se tome najviše obraduju. Naglašava da je najveća draž ovih praznika upravo u tome što povezuju ljude. Tada kuća bude puna prijatelja i familija.
"Imam i prijatelja muslimana koji mi redovno čestitaju Uskrs. Tako jedna mljekarica muslimanka mi već 40 godina donosi mlijeko i ona mi prva od moje braće i familije čestita svaki Uskrs i Božić, a i ja njoj Bajram i to traje već godinama", kazala je baka Milka.
Kada je riječ o trpezi, ona kao i za svaki praznik treba biti što bogatija. Za Uskrs je, priča dalje baka Milka, specifičan doručak kada se postavi kuhana šunka, mladi luk, mladi sir i jaja. Za ručak se obično pripremi meso, supa i već kako ko želi, a bude i kolača, iako ih se više pravi za Božić.
Milka Palanjuk u Sarajevo je došla 1950. godine iz sela Ludbreg, općina Koprivnica, gdje je rođena 1928. godine. U zgradi u kojoj i sada živi na Mejtašu je od 1955. godine, gdje je odgojila i troje djece. Dvije kćerke joj žive u Sarajevu, a jedna u Americi, koju je već tri puta posjetila.
"Kada sam bila mala, možda četvrti razred, moji roditelji su otišli trbuhom za kruhom u Srem, gdje smo jedno vrijeme živjeli. Moj je pokojni suprug imao tamo familiju, te sam ga tu i upoznala, a nakon vjenčanja smo došli u Sarajevo, za koje gotovo da nisam čula prije dolaska. I nisam se pokajala. Moj je suprug bio svjetski čovjek, bio je dobar suprug, otac i domaćin. Umro je odmah nakon rata. Često smo tada s ruksacima na leđima išli na Trebević, na kojem još nije bila izgrađena žičara", prisjeća se Milka.
Također dodaje da je njena porodica Uskrs slavila i za vrijeme, kako navodi, "najvećeg" komunizma. U to se vrijeme također vjenčala u crkvi, bez ikakve potvrde ili slično.
"Isto je bilo i za vrijeme rata u Sarajevu, nikada me niko nije spriječio da odem u crkvu, proslavim Uskrs, Božić ili slično. Nikada nisam imala problema kada je o tome riječ. I danas odem u crkvu, kada mogu", naglasila je Milka.
Ova simpatična starica nije uvjerena da će mladi uspjeti održati tradicionalne običaje za praznike, smatrajući da će ih vremenom u potpunosti odbaciti. Mladi, kaže ona, danas nemaju vremena za to, sve se uvijek radi u nekoj brzini.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
