Manjak potrebnih informacija, preciznih parametara i sistematskog praćenja promjena tokom mandatnog perioda, uz lošu informiranost građana o radu lokalnih vlasti, onemogućava realnu procjenu stvarne uspješnosti rada bilo kojeg načelnika općine, jedan je od zaključaka izvještaja CCI-a o stanju kvaliteta života građana u općinama BiH, u segmentima u kojima potpunu ili djelimičnu nadležnost ima lokalna uprava.
Izvještajima je obuhvaćeno 11 općina i gradova i to: Tuzla, Novo Sarajevo, Mostar, Doboj, Pale, Foča, Trebinje, Siroki Brijeg, Livno, Bijeljina i Zenica, a izvještaji za preostale tri općine/grada obuhvaćene Projektom, Banja Luka, Bihać i Travnik, bit će objavljeni naknadno, saopćeno je na današnjoj pres-konferenciji Centara civilnih inicijativa (CCI) u Sarajevu.
"Iako je, kao posljedica finansijske krize, punjenje općinskih budžeta u 2009. godini manje, u prosjeku, za oko 30 posto, i dalje se ne čini ništa na smanjenju javne administracije. I dalje smo po broju uposlenih činovnika u lokalnoj upravi daleko i od susjeda, a pogotovo od standarda Evropske unije", kazao je Siniša Bencun, menadžer projekta CCI-a.
"Dok je standard kojem teže neke zemlje u okruženju 1-1,5 promil u odnosu na broj stanovnika, ili dok u Sloveniji lokalne zajednice imaju otprilike dva činovnika na 1.000 stanovnika, u Mostaru, Bihaću i Trebinju taj odnos je mnogo lošiji, i iznosi čak pet uposlenih u lokalnoj administraciji na 1.000 stanovnika, pri čemu to, da bi apsurd bio veći, ne osigurava bolji kvalitet usluga koji administracija pruža građanima. Glomaznost administrativnog aparata je sveprisutna, a upravo za plate i naknade uposlenih u nekim općinama izdvaja se i do četvrtine lokalnih budžeta", kazao je Bencun.
Izdvajanja za vijećničke naknade variraju od 200 pa čak do 1.225 KM, koliko mjesečno dobijaju odbornici u Doboju. Iako se slabije punjenje budžeta osjetilo već početkom godine, općine su rebalanse budžeta počele donositi tek sredinom godine u Republici Srpskoj, a u FBiH tek u septembru.
Kvalitet i cijena komunalnih usluga drastično varira u pojedinim općinama. Cijena vode po m3 varira od 0,40 do 1,24 KM, a cijena grijanja od 1,52 do 2,70 KM.
Odvozom čvrstog otpada u posmatranim općinama obuhvaćeno je od 50-80 posto domaćinstava. Na gradske vodovode priključeno je oko 50 posto domaćinstava općina Foča i Široki Brijeg, a više od 90 posto u općinama Tuzla, Zenica i Novo Sarajevo. Gradske toplane uglavnom nisu likvidna preduzeća i bez subvencija lokalnih budžeta ne bi mogle pružati kvalitetne usluge građanima.
U putnoj infrastrukturi, za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih asfaltnih puteva izdvajanja iz lokalnih budžeta najveća su bila u Bihaću, čak 20 posto od ukupnog budžeta, a najniža u Mostaru, nešto ispod tri posto. Većina općina drži prosjek oko osam posto od budžeta općine za ovu namjenu.
Posebno izdvajamo Grad Mostar, u kojem vlast ima novca za održavanja preglomaznog administrativnog aparata, a dozvoljava da u 21. stoljeću grad ostaje bez jedne od najstarijih kulturnih institucija u Hercegovini - Narodnog pozorišta Mostar, koje se nedavno, zbog nebrige gradske vlasti, obavilo crnim zastorima. To je tek jedan od pojavnih oblika blokade normalnog života u Gradu, usljed neodgovornosti najjačih političkih partija, koja je kulminirala nesposobnošću gradskih vijećnika, da se, više od godinu dana nakon izbora, dogovore o izbora gradonačelnika, kazala je glasnogovornica CCI-a Majda Behrem Stojanov.
Preliminarni nalazi o stanju kvalitete života građana u spomenutih 11 općina su ukazali na značajne razlike u kvalitetu života u posmatranim općinama, uzrokovane naslijeđenim stanjem u određenim segmentima i individualnom sposobnošću svake od jedinica lokalne uprave i kvalitetom usluga koje one uspijevaju osigurati za svoje građane.
