U Muzeju još prave popis ukradenog. Osim evidentne štete, posljednja provalna krađa u Muzeju istočne Bosne, skrenula je pažnju na alarmantno stanje u kojem se ova ustanova nalazi već godinama.
Već i ulaz u ono što se naziva Muzejom istočne Bosne zorno ilustruje odnos države prema ustanovama sličnog tipa.
Prvi pogled unutra uvjerava nas da je domaće kulturno-historijsko naslijeđe palo na niske grane. Laički se upitamo zašto bi se lopovi bolje odnosili prema vrijednim eksponatima nabacanim po hodnicima ili u neuvjetnim prostorijama punim vlage. I 30. aprila 2010.godine kada su uz neke od eksponata otuđili i kasnije pronađeni automobil u vlasništvu muzeja, kao i u slučaju posljednje provalne krađe, provalnici su samo željeli unovčiti ono što za njih predstavlja gomilu gvožđa. Slabo osiguranje u oba slučaja bilo im je idealan saveznik jer po riječima Vesne Isabegović, direktorice Muzeja istočne Bosne u Tuzli, prizemlje nije osigurano alarmom, već samo sprat i radne prostorije zaposlenih.
Kako navodi direktorica Muzeja istočne Bosne, nakon 65 godina od osnivanja ovaj muzej koji je, u posljednjih nekoliko decenija mijenjao lokaciju dvadesetak puta, proživljava najteže dane.
Iako je Muzej od Općine Tuzla dobio zgradu bivše Interne bolnice u naselju Kojšino u Tuzli od 2004. traju napori zaposlenika da se barem dio zgrade adaptira, a eksponati učine dostupnim javnosti. U Muzeju istočne Bosne još čekaju i odgovor Vlade Tuzlanskog kantona na poziv direktorice Muzeja za sastanak nakon posljednjih dešavanja. Zaposlenici misle da ovako više ne ide jer zemlja koja se nemarno odnosi prema prošlosti nema budućnosti.
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
