BiH
52

Huffington Post: Milošević i Putin, braća po krvi

Klix.ba
Milošević i Putin
Milošević i Putin
Direktor mirovnog programa sa Instituta za ljudska prava Univerziteta Kolumbija David L. Phillips je napisao komentar na blogu američkog Huffington Posta o sličnostima između nekadašnjeg srbijanskog vođe Slobodana Miloševića i sadašnjeg predsjednika Rusije Vladimira Putina. Pisao je o njihovim sličnostima i povezanostima dešavanja u Bosni i Hercegovini i Ukrajini.

Putin i Milošević su jako slični. Njihove političke karijere i taktike su paralelne. Nijedan nije demokratski izabran, piše navedeni američki sajt.

I Milošević i Putin su izgradili svoju moć koristeći etničke konflikte. Milošević se žalio na viktimizaciju i ponižavanje Srba i izdao prijeki sud na Kosovu, te napao Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu. Putin je napao Čečeniju i proglasio upravljanje državom iz Moskve 2000. godine, navodi Phillips.

Milošević i Putin su napredovali propagandom. Srpski mediji kontrolisani od strane državnog vrha neprestano su Albance karakterizirali i nazivali "Šiptarima", pogrdnim imenom. Bosanske muslimane su zvali "Turcima", "Poturicama" i mudžahedinima. Hrvatske prodemokratske snage 1990-ih godina su povezane sa Ustašama, nacističkim režimom kojeg je vodio Ante Pavelić tokom Drugog svjetskog rata, dodaje on.

Obojica su naglašavali zavjeru. Milošević je napadao NATO-ovu vojnu akciju 1999. godine na Kosovu koja je pokrenuta kako bi se spriječili isti događaji koji su se desili u Bosni. Putin se žalio: "Zapad nas je slagao previše puta, donio odluke iza naših leđa i prezentovao nam svršen čin." On vjeruje da ga je NATO izdao svojim širenjem na istoku i primajući države koje graniče sa Rusijom kao svoje članice, nudeći im zaštitu od vojnih napada, tvrdi.

Milošević je želio da kreira veću Srbiju od pepela Jugoslavije, pa je više od 100.000 ljudi poginulo ili je izbjeglo tokom pada Jugoslavije.

Uzevši u obzir i razmatrajući paralele između Miloševića i Putina, može se graditi strategija kako da se spriječi eskalacija smrtonosnog nasilja u Ukrajini, umanjujući daljnju agresiju Rusije van svojih granica.

Ono što se desilo na mirovnim sporazumima između Rusije, Ukrajine i SAD-a neopisivo podsjeća na događaje iz Londona prije 22 godine.

Delegaciji Bosne i Hercegovine je obećan mir. Ponuđene su sankcije na zračni prostor od sekretara SAD-a Larrya Eagleburgera i britanskog premijera Johna Majora, kao i zaustavljanje artiljerijskih napada na Sarajevo. Tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Haris Silajdžić je protestvovao rekavši: "To su samo riječi. Mi tu nemamo garancije. Moji ljudi ginu svaki dan"-

Major je odgovorio: "Imate moju časnu riječ. Ako artiljerijski napadi na Sarajevo ne prestanu u sljedećih 30 dana, Kraljevske zračne sbage će uzletjeti i zaustaviti napade."

Milošević i Srbi su se složili sa zahtjevima, kao što je i Rusija obećala da će iskoristiti svoj utjecaj i smiriti krizu u istočnoj Ukrajini. I jedni i drugi su lagali kako bi prikrili smislenu odmazdu.

Iz situacije sa Bosnom smo morali naučiti tri fundamentalne lekcije:

  1. Rokovi su obavezni
  1. Sporazumi se moraju nadgledati
  2. Pojačanja su obavezna

I Milošević i Putin su lukavi i domišljati. Prošlosedmični Ženevski ugovor odredio je da se "sve strane moraju suzdržati od bilo kakvog oblika nasilja, prijetnje ili provokativne akcije." Kao što se moglo i pretpostaviti, paravojne snage sa Rusijom u pozadini ignorisale su uvjeravanja Rusije da će spustiti oružje, ukloniti blokade puta i prestati ilegalno zauzimati državne zgrade.

Oni izazivaju ukrajinsku vladu da koristi silu, a to je upravo ono što Putin želi. Ženeva je uspostavila uslove koji će opravdati otvorene vojne akcije Rusije, stoji između ostalog u tekstu Phillipsa objavljenom na Huffington Postu.