Hommage: Na tragu jedne ideje
"Nemamo ni razloga ni prava da na budućnost gledamo sa pesimizmom. Bilo je grijeha, neznanja i lutanja, ali i snažne žudnje za slobodom. Mi vjerujemo da samo snažni narodi imaju velike kušnje. A snažni su oni narodi koji, držeći se moralnih principa, i u najtežim okolnostima ostaju vjerni sebi i istovremeno otvoreni prema svijetu.“, zapisao je tada, prvi predsjednik BiH, jasno ukazujući na potrebu da zloguko, grakalačko, zloslutno definiranje ovoga prostora – treba dokinuti.
Iako su te kulturne i civilizacijske prepravke, ta prevrtljiva vremena i raskršća, u najvećoj mjeri korištena u okviru ovoga prostora da se obznane lične ili kolektivne povijesne frustracije, predsjednik Izetbegović ne dvoji, da od svega toga u konačnici neće biti ništa. Pa i u vrijeme kada je autizam jednoga dijela europske javnosti zatomio naše jasno opredjeljenje za slobodom i demokracijom, predsjednik Izetbegović je čvrsto ostajao pri stajalištu da je to skoro pa uzaludan posao - jer se povijest ne može izmijeniti; ona se može usporiti, ali samo donekle i za jedno vrijeme.
Od Isa bega Ishakovića, Gazi Husrev bega, fra Anđela Zvizdovića, Sime Milutinovića Sarajlije, Dimitrija i Gligorija Jeftanovića, Makse i Jeftana Despića, Silvija Strahimira Kranjčevića, fra Josipa Markušića, dr. Mehmeda Spahe, dr. Salomona Kamhija, dr. Derviša Korkuta, dr. fra Luke Markešića pa do Alije Izetbegovića, sve jasnije možemo nazrijeti obrise te povijesne riješenosti - a to je ukazati na jedinstvenu, filigransku, kulturološku povezanost naših ljudi i ovoga podneblja.
I još nešto: podižući mostove između istoka i zapada (iznova) mi kao društvo, već stoljećima svjedočimo suvremenu ideju – evropskoga jedinstva i multikulturalnosti.
Pa i svi pogromi koji su (nažalost) obilježili stoljeće koje je iza nas, zapravo su samo dokazi kako se ovaj grad i zemlja (neprekidno) odupiru pogrešnom i zlonamjernom, tumačenju našeg povijesno-utemeljenog multikulturalnoga konteksta.
Ta riješenost da se kroz prizmu kulturološke šarolikosti ove sredine, trajno zaštite prava - drugih i drugačijih, postati će deviza prvoga predsjednika BiH, Alije Izetbegovića, tačnije suština svih njegovih napora i konačno odredište njegovih želja.
Bilo bi pogrešno (pa i nepravedno) idealizirati ovu epistolu, pa kazati kako je Izetbegovićevo insistiranje na ideji – multikulturalnosti (kako u Bosni tako i izvan nje) dočekano sa stanovitim odobravanjem. To zasigurno nije bio slučaj. No, na sreću, to ga nije pokolebalo u namjeri da nastavi onaj povijesni niz (svih gore pobrojanih ličnosti), u želji da tu ideju sačuva i unaprijedi.
Otuda, bez djelića lamenta i laudatia, svjedočimo da u ovom gradu, u teškoćama i neizvjesnostima kakve europsko društvo nije vidjelo još od kraja drugoga rata – nismo (nikada) progonili ljude zato što su bili drugačiji.
Miljacka će ponijeti još onoliko vode, koliko je za života zapamtio (posthumni) laureat ovogodišnje nagrade Isa beg Ishaković, prvi predsjednik BiH, Alija Izetbegović. Ona će nositi, a vrijeme će pažljivo i odmjereno bilježiti – druge i drugačije. Slušali smo i slušati ćemo njihove epistole i gledati njihove sudbine, u potrazi za onima koji će preuzeti breme svojih prethodnika i ove dragocjene ideje, pred kojom, jasno i neuvijeno, poginjem glavu.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
