Razgovor je vođen u Zagrebu 18. augusta 1995. godine u Zagrebu, nekoliko dana nakon završetka operacije Oluja, kada je Holbrooke krenuo u diplomatsku ofanzivu koja će, prezultirati potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH, objavio je Jutarnji list.
S Holbrookeom su bili general Wesley Clark i Peter Galbraith, tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj.
On u Zagreb dolazi nakon razgovora s Miloševićem. Naime, Milošević mu je rekao da je spreman na pregovore i da priznaje da je istočna Slavonija dio Hrvatske, no da to ne može javno reći. Holbrooke dolazi nagovoriti Tuđmana da ne poduzima vojnu akciju u istočnoj Slavoniji i traži da se tu održi status quo dok ne riješe stvar u BiH. Razgovor se odvija neposredno prije nego što je HV zajedno s HVO-om i Armijom BiH krenuo u vojne operacije prema Banjoj Luci, kad je vojni poraz Srbe natjerao za pregovarački stol.
Kada je Tuđman govorio o hrvatsko-srpskom dogovoru, krenuo od 1918. i kazao da je Jugoslavija bila u krizi otkako je osnovana, a potom prelazi na pitanje Banovine iz 1939. i podjele BiH.
Tuđman: Gentleman, vi ste vjerojatno upoznati s kartom NATO-a i Evropske unije iz 1990. i 1993…
Clark: Ne sjećam se takve mape NATO-a.
Tuđman: NATO-a ili Evropske unije. To je podjela između Istoka, Rusije i Zapada.
Clark: To sasvim sigurno nije službeni NATO-ov dokument.
Tuđman: Ne kao službeni dokument, nego strateško razmatranje, koncept…
Clark Gospodine predsjedniče, mogu vam reći da NATO nema nikakav strateški koncept te vrste. Vidio sam sve takve dokumente, ali ovoga tu nema.
Šušak: Ona se koristi kako bi se nas napadalo za navodne pregovore s Miloševićem. To nije naš (nejasno)...
Tuđman: To je mapa iz Brisela.
Holbrooke: Molim vas, jesam li dobro shvatio o kojoj karti je riječ? (..) Rekli ste da karta (salveta) koju su objavile londonske novine ne prikazuje vaše viđenje Bosne i Hercegovine i da ono što ste nacrtali Ashdownu nije nešto što vi osobno podržavate.
Tuđman: Svakako. Ipak, ja podržavam Henryja Kissingera kad kaže ‘ako nismo mogli spasiti Jugoslaviju, ne možemo sačuvati Bosnu i Hercegovinu’.
Holbrooke: Znate, Kissinger je imao puno ludih ideja.
Tuđman: Ali su logične.
Holbrooke: On nije glup, ali govori samo u svoje ime. Htio bih to sasvim razjasniti, da bude sasvim jasno da vi i Milošević nećete dijeliti Bosnu. To je iznimno važno. Morate biti u stanju reći predsjedniku Clintonu, vrlo jasno, da dijelite američko viđenje regije koje uključuje Bosnu kao posebnu naciju.
Šušak: Kao posebnu državu.
Holbrooke: …uniju, federaciju, razumijemo se. Posebnu državu u UN-u, sa sadašnjim granicama.
Tuđman: Dragi gospodine Holbrooke, nisam samo tako spomenuo sporazum iz 1939… (…) Još od sporazuma Churchilla i Staljina o 50-50 podjeli interesnih sfera u bivšoj Jugoslaviji…
Galbraith: Dopustite mi da nešto kažem, gospodine predsjedniče (…). Podržavamo teritorijalni integritet Hrvatske i također Bosne i Hercegovine. Nešto ranije pitali ste bi li takozvani sporazum, koji nikad nije postojao, bio prihvatljiv za SAD. Odgovor je vrlo jasan: nikad neće biti prihvatljivo za SAD. Mi jednostavnino nećemo sudjelovati u podjeli Bosne ni pod kakvim uvjetima. (….)
Holbrooke: Volio bih da neke stvari raspravimo na osobnijoj razini. Na prvom mjestu, istočnu Slavoniju i Miloševića. Rekli ste da se ništa neće dogoditi u istočnoj Slavoniji u idućih nekoliko mjeseci, ali nakon isteka mandata UNCRO-u mogli biste poduzeti akciju.
Tuđman: Ako ne bude napretka u pregovorima.
Holbrooke: Razumijem. Htio bih biti vrlo iskren, zato što vam je naša administracija posljednjih mjeseci davala različite signale o vojnim aktivnostima. U studenome smo vas tražili da ne napadate, i niste. U ožujku smo se složili, (?) i vi niste napali. Ali onda je rat opet počeo. A kad ste ušli u zapadnu Slavoniju, ambasador Galbraith i ja shvatili smo strateški značaj te operacije i pritiska izvršenog na Srbe, pa smo u Washingtonu odlučno zastupali vaš stav. Gospodine predsjedniče, (…) imali ste pravo na vojnu operaciju u zapadnoj Slavoniji i ja sam to uvijek branio u Washingtonu. Sjećate se da smo se sreli u Londonu i tada smo se u američkom veleposlanstvu sreli s potpredsjednikom Goreom. Bilo je vrlo dramatično, neki su tražili da se povučete iz zapadne Slavonije, ali mi smo rekli apsolutno ne, to je vaša zemlja. Zatim smo razgovarali o vašim aktivnostima u Livanjskom polju, i tu smo vam ponovo rekli ‘samo naprijed’. Javno smo rekli da smo zabrinuti, ali privatno, vi ste znali što mi želimo. Nakon toga se pojavilo pitanje Knina, Sektora Sjever i Sektora Jug, Peter je bio uključen u pregovore s Babićem oko plana Z-4, bilo je puno konfuzije. Vi ste krenuli naprijed. To je bio trijumf u političkom i vojnom smislu. Jedini problem su izbjeglice. (…) No, gospodine predsjedniče, ne mogu napraviti iskorak i u istočnoj Slavoniji i u BiH istodobno. Usput budi rečeno, primijetili ste da nisam spominjao suzdržanost u Livanjskom polju, nisam spominjao suzdržanost u zapadnoj Bosni, gdje su federalne postrojbe aktivne. To je druga dimenzija. Ali povlačim vrlo, vrlo strogu liniju prema istočnoj Slavoniji. Što više nam ponudite sada, što više fleksibilnosti, suzdržanosti i liderstva pokažete svijetu, to će brže Hrvatska postati dio zapadne Europe. A tamo pripadate.
