Pismo sarajevskim vlastima
0

Piše: Haris Pašović / Hitne mjere za Hitnu pomoć i CUM

Piše: Haris Pašović
Nakon prošlosedmičnog teksta jednog od najpoznatijih novijih blogera u Bosni i Hercegovini, reditelja Harisa Pašovića, pokrenuta je prava lavina ispovijesti i komentara o tretmanu koji građani Sarajeva i drugih gradova doživljavaju u Hitnoj pomoći i na koševskom CUM-u. Pašović se stoga odlučio sarajevskim vlastima uputiti otvoreno pismo u kojem zahtijeva hitne mjere. Brže od Hitne pomoći.

Ovo je pismo koje sam uputio na adrese Besima Mehmedića, predsjednika Vlade KS, dr. Mustafe Cuplova, ministra zdravstva KS, Denisa Zvizdića, predsjednika Skupštine KS, Alije Behmena, gradonačelnika Grada Sarajeva i dr. Željka Lera, predsjednika Gradskog vijeća Grada Sarajeva:

'Poštovana gospodo,

tekst «Kad budemo umirali» koji je sa mog bloga prenio portal Sarajevo-x.com pod naslovom «Traume sa sarajevskog CUM-a» pobudio je veliki broj čitalaca da ispričaju svoje strašne priče o svojim užasnim iskustvima sa Hitnom pomoći, CUM-om Kliničkog centra Koševo u Sarajevu i nekim drugim situacijama u sarajevskom zdravstvu.

Uzimajući u obzir da izuzetno mali procenat ukupne populacije upotrebljava internet, razumno je pretpostaviti da je mnogo više građana koji imaju izuzetno loša, često dramatična iskustva sa urgentnom medicinom u Sarajevu. Jasno je da svaka građanka i svaki građanin bez obzira na dob, imovno stanje, spol, vrstu bolesti od koje boluje, nacionalnost, vjeru ili ateizam - imaju pravo na najkvalitetniju urgentnu pomoć u slučajevima kada su ugroženi njihovi zdravlje i život.

Iskustva građana govore da je stanje u urgentnoj medicini u Sarajevu alarmantno, a da su česti slučajevi neadekvatnih medicinskih procedura i nedopustivog, ponekad brutalnog, ponašanja medicinskog osoblja pogotovu na CUM-u Kliničkog centra bolnice Koševo i u sarajevskoj Hitnoj pomoći.

Vi, kao političari, ne možete imati izravni uvid u ovakvo stanje, pošto u slučaju potrebe, političari imaju poseban tretman. Taj tretman je vrlo daleko od tretmana koji imaju drugi građani, uključujući penzionere i nezaposlene, zatim siromašne stanovnike Sarajeva, nepismene, i sve one koji nemaju veze i poznanstva ili ne znaju na koji način da izraze svoj protest.

Neophodno je da napravite hitna rješenja odmah:

  1. Da donesete jedinstvene propise na nivou Kantona Sarajevo kojima se regulišu procedure u urgentnoj medicini u Sarajevu i kazne za nepridržavanje tih propisa.

  2. Da uspostavite nezavisnu komisiju za kontrolu rada urgentnih centara sa mandatom da komisija može nenajavljeno ili tajno izvršiti kontrolu kvaliteta i način sprovođenja propisanih procedura

  3. Da uvedete obavezan video-nadzor u urgentne centre. Također, neophodno je da urgentne centre obavežete da do kraja 2010. godine izvrše moderni trening za uprave i osoblje urgentnih centara.

Ovim koracima obezbjedićete da građani Sarajeva imaju povjerenje da će dobiti hitnu i adekvatnu pomoću u urgentnim centrima u najdramatičnijim trenucima svog života. Poznato mi je da Grad Sarajevo nema ingerencije po ovom pitanju, ali gradonačelnik i gradsko Vijeće mogu snažno pomoći Vladi i Skupštini Kantona Sarajevo da Sarajevo dobije najkvalitetnije centre urgentne medicine.

Predlažem da se sami uvjerite kroz šta građani prolaze tako što ćete prihvati praksu jordanskog kralja Abdullaha II. On se povremeno maskira u siromaha, kao što je to činio i njegov otac, kralj Husein, ode u bolnicu i umiješa se među siromašne pacijente. (Izvor informacije: The Jordan Times). Na taj način on čuje njihova iskustva, a i sam ima priliku da vidi kako funkcioniše zdravstvo u njegovom kraljevstvu.'