Historijat: Ovako su se do sada birale sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Sada će u Ustavnom sudu sjediti sedam sudija, iako bi prema Ustavu BiH trebalo sjediti devet. Razlog za to je opstrukcija iz entiteta Republika Srpska, koja odbija da imenuje dvoje sudija, ali krivica leži i na Parlamentu FBiH, koji je sada popunio jedno od dva neupražnjena mjesta iz ovog entiteta.
Oko izbora Marina Vukoje, jedinog predloženog kandidata Komisije za izbor i imenovanja, krenuo je pravi politički rat između stranaka u vlasti (HDZ, SDP, NiP, NS, HDZ 1990) i opozicije (SDA, DF, SBiH, NES).
Jedna od glavnih kritika je činjenica da je samo jedan kandidat poslan pred zastupnike Predstavničkog doma PFBiH. Na to iz vlasti često odgovaraju kako je to praksa bila i prije, mada ih prethodni slučajevi demantuju.
Posljednje dvoje imenovanih sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, prije Marina Vukoje, bili su Seada Palavrić i Mirsad Ćeman. Ono što je interesantno spomenuti je da su u oba slučaja liste kandidata poslane u Parlament, a da su Palavrić i Ćeman u tajnom glasanju dobili veći broj glasova.
Najveći protivnik Ćemana, izabranog u junu 2008. godine, bio je sadašnji ambasador Bosne i Hercegovine u Njemačkoj Damir Arnaut. Tada je u drugom krugu glasanja Ćeman dobio podršku 54 zastupnika u Predstavničkom domu PFBiH. Pored Ćemana i Arnauta, na listi su bili i Amor Mašović, Sevima Sali-Terzić i Faris Vehabović.
S druge strane, Palavrić je izabrana u decembru 2005. godine s 53 glasa, a njen protivnik bio je Kasim Trnka, koji je tada bio sudija Ustavnog suda FBiH. On je dobio podršku 24 zastupnika. Pored njih, na listi su se nalazili Redžib Begić, Šida Jašarspahić i Safet Pašić.
Što se tiče prijašnjih imenovanja, poznato je samo da su na sjednici 30. jula 2002. godine izabrane sudije Ćazim Sadiković, Hatidža Hadžiosmanović, Mato Tadić i Valerija Galić, te da je prije toga održan konkurs. Nije poznato da li je na samoj sjednici bilo glasanja zastupnika o potencijalnim drugim kandidatima za izbor u Ustavni sud BiH.
Također, vrijedi podsjetiti i na to šta kaže zakon. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, sudija Ustavnog suda naše zemlje može biti bilo koja osoba koja ima pravo glasa i "istaknuti pravnik visokih moralnih kvaliteta." Ured visokog predstavnika je 2005. godine u više puta naglašavao da se treba kristalizirati kriterij izbora sudije u Ustavni sud, ali do promjene nije došlo.
Isto tako, Ustav BiH ne dijeli sudije Ustavnog suda po nacionalnosti. Sve sudije bi, pravno gledano, mogle dolaziti iz istog konstitutivnog naroda ili čak iz reda Ostalih. Jedina odredba koja se odnosi na izbor domaćih sudija u Ustavni sud jeste da četvero bira Predstavnički dom PFBiH, a dva Narodna skupština Republike Srpske.
Također, bilo kakva politička pripadnost ili aktivnost nije prepreka za ulazak u Ustavni sud BiH, imajući u vidu da u Ustavu ne piše eksplicitno da bi to mogla biti eliminirajuća stvar.
Naravno, na Komisiji za izbor i imenovanje, a u slučaju sudija Ćeman i Palavra, i na zastupnicima Predstavničkog doma PFBiH je izbor među kandidatima i samo oni imaju mandat da procijene da li nešto poput političke aktivnosti može eliminisati kandidata.
Marin Vukoja je treći primjer gdje je Komisija za izbor i imenovanja PD PFBiH donijela odluku da politički angažman nije dovoljan razlog da se ne ide u imenovanje jednog kandidata. Ipak, zastupnici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH su glasali za njegovo imenovanje.
