Historičari o nužnosti referenduma: Vlasti RBiH su efektivno kontrolisale samo 16,18 posto zemlje

Trojica naučnika ističu kako je veoma važno govoriti o procesu nastanka nezavisne BiH i iznositi naučno utvrđene historijske činjenice kako bi se promijenila svijest onih koji negiraju BiH i njene važne datume, da bi se konačno moglo otvoreno govoriti o budućnosti naše zemlje, gdje su, kako ističu nakon 30 godina politički narativ i akteri isti kao i tada.

Jasmin Medić, s Instituta za historiju u Sarajevu, naglašava da bi bez izlaska dovoljnog broja ljudi na referendum 1992. godine BiH ostala u krnjoj Jugoslaviji s katastrofalnim posljedicama.

"Bošnjački i hrvatski mladići bi u tom slučaju bili primorani da učestvuju u agresiji na Republiku Hrvatsku. Da je ostala ta krnja Jugoslavija, Bošnjaci bi imali status kao danas u Republici Srpskoj i bili bi građani trećeg, četvrtog ili petog reda", kazao je Medić naglašavajući značaj tog historijskog događaja.

Veliku ulogu u raspisivanju referenduma prema njegovim riječima imala je reorganizacija tadašnje BiH, o čemu se, kako smatra, nedovoljno govori u bh. javnom prostoru.

"Nakon regionalizacije BiH moramo imati u vidu da je 62,94 posto teritorije BiH spadalo u samoproglašenu srpsku republiku, a 20,88 u samoproglašenu Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, dok je republička vlast imala efektivnu kontrolu nad 16,18 posto teritorije. Prema mom mišljenju, bili su primorani na raspisivanje referenduma", naglasio je Medić.

Posebno važnim smatra iznošenje rezultata istraživanja, koji demantiraju javni narativ da se niko iz reda srpskog naroda nije odazvao referendumu za nezavisnost BiH, jer su, kako kaže, istraživanja pokazala da je bilo Hrvata i Bošnjaka koji nisu izašli na referendum, ali u malom broju, te da se i veliki broj Srba odazvao na referendum i glasao za nezavisnu BiH.

Hikmet Karčić, naučni saradnik Insituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, ističe da su kroz naučna istraživanja u arhivu Haškog tribunala došli do detaljne hronologije od 1991. godine do proglašenja nezavisnosti, među kojima su i reakcija SDS-a na te procese, čime se niko nije bavio, a veoma su važne u daljnjim procesima.

"Od oktobra 1991. godine do marta 1992. se radilo na pripremama za podjelu opština gdje su demografski Srbi bili većinski ili manjinski. Također, barikade koje su uspostavljane nisu bile spontane, nego vrlo organizoravne od srpskih članova tadašnjeg republičkog MUP-a BiH. Tako da na barikadama gdje su ljudi stajali naoružani, u civilu nisu bili obični građani, već su to bile organizovane jedinice koje su već tada pokušale da presjeku Sarajevo i da zauzmu ključne objekte u tom gradu" pojašnjava Karčić iznoseći neka od saznanja iz djelovanja SDS-a, koja su prethodila ratnim sukobima u našoj zemlji.

Muamer Džananović, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu ističe kako se, analizirajući stanje iz jeseni 1991. i 1992. godine jasno vidi kako je jedan makrosistem, koji se zvao Velika srpska država, bio odlično organiziran na mikroplanu, na terenu gdje je SDS preuzeo vodeću ulogu u pripremi, organizaciji, mobilizaciji i naoružavanju srpskog stanovništva.

"Cijeli proces je, govorim na osnovu primarne arhivske građe, rukovođen i vođen iz Beograda. Dakle, sve je, kad govorim o samoj nezavisnosti i o referendumu, nekoliko puta ponovljeno u presudnim razgovorima i drugim izvorima, da je to bilo nešto što su lideri SDS-a i željeli i iskoristili kao povod za agresiju. I sve što se dešavalo u periodu od 1992. do 1995. godine, to su počinjeni najteži oblici zločina protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim humanitarnim pravom, uključujući i genocid. Veoma je važno napomenuti da je kompletan politički i vojni vrh RS-a presuđen pred međunarodnim tribunalom za najteže oblike zločina, uključujući i genocid", ističe Džananović.

Zbog toga je, prema njegovim riječima, jedina nada da će se prije ili kasnije sjesti za jedan stol i na osnovu rezultata istraživanja govoriti o onome što se dešavalo u tom periodu te da će se promijeniti svijest onih koji negiraju državu BiH i njezine značajne praznike.

"Kada se povlači paralela iz tog perioda i današnjeg perioda, ne vidi se suštinska razlika. Odluke Ustavnog suda tadašnje BiH se nisu poštivale, kao što se ne poštuju ni danas. Referendum o nezavisnosti je bio legalan čin, a njemu se i u tom momentu suprotstavljalo nelegalnim činovima poput različitih plebiscita. Imamo narativ koji traje duže od 30 godina i ne vidim neku suštinsku promjenu. Nama ne ostaje ništa drugo nego da se oslonimo na nauku i naučna istraživanja i govorimo o činjenicama, što je na kraju i zadatak nauke", zaključio je Džananović.

Rezultate istraživanja su trojica naučnika u Mostaru predstavila u organizaciji Gradskog odbora Bošnjačke zajednice kulture Preporod u povodu obilježavanja Dana nezavisnosti BiH.

Predsjednik mostarskog Preporoda Haris Omerika ističe kako ova bošnjačka zajednica tradicionalno obilježava važnije datume u BiH i svake godine nastoji kvalitetno obilježiti i 1.mart kao Dan nezavisnosti BiH.

"To je sve na neki način uvertira u događaje koji će se desiti narednih dana. Kroz ovakve aktivnosti izražavamo ljubav prema svojoj domovini i to prenosimo i na naredne generacije", kazao je Omerika.