"Domaćoj javnosti i političkim strukturama Helsinški komitet u ovoj godini, koja je proglašena godinom jednakih mogućnosti, nudi dokument u kome zakonskom regulativom dodaje nove mehanizme i instrumente kako bi se spriječila diskriminacija u ovoj državi", kazao je predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević na pres-konferenciji održanoj danas u Sarajevu.
On je naglasio da "u ovoj zemlji diskriminaciju doživljavaju i pripadnici konstitutivnih naroda ukoliko ne žive na dijelu teritorije gdje je njihov narod u većini". Spomenuo je da su diskriminirane nacionalne manjine, zatim žene, invalidne i starije osobe, porodice nestalih, stradalnici rata i mnogi drugi te da je diskriminacija jedna od pojava koja se najviše i najčešće veže za kršenje ljudskih prava i prepoznaje kao veliki problem u bh. društvu.
Razlog donošenju ovog dokumenta Komitet je vidio u potrebi da se zaštite građani BiH, oni koji su ugroženi i čija su prava prekršena te u potrebi da se pored postojeće legislative još jednim zakonom definira, prepozna i dijagnosticira diskriminacija i spriječi dodatnim mehanizmima. Dokument je sačinjen i zbog nastojanja Bosne i Hercegovine da se približi Evropskoj uniji.
"Čini nam se da bi bilo dobro da BiH samoinicijativno pristupi usvajanju ovog zakona te harmoniziranju drugih zakona kao nešto što bi pokazalo našu spremnost da u domenu ljudskih prava učinimo dodatni napor i korak naprijed“, kazao je Dizdarević.
Dosad je Helsinški komitet obavio četiri javne debate o ovom zakonu. Uglavnom je razgovarao s predstavnicima nevladinih organizacija i predstavnicima „ranjivih grupa“, koje su najčešće žrtva diskriminacije, te njihove primjedbe i sugestije unio u konačni tekst. Namjerava nastaviti lobiranje među predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti i organizirati nekoliko TV debata kako bi mobilizirao javno mnjenje i iskristalizirao odnos prema ovom fenomenu i ovom zakonu u bh. društvu.
Rukovoditeljica radne grupe koja je učestvovala u izradi ovog zakona Nada Ler Sofranić naglasila je da on nudi novine. Prije svega, identificirao je sve ranjive grupe koje su izložene diskriminaciji, generalno i u specifičnim bh. uvjetima, i definirao direktnu i indirektnu diskriminaciju. Posebno je ukazao na potrebu formiranja specijaliziranog nezavisnog tijela za zaštitu od diskriminacije, kao i osiguranje jednakih mogućnosti. S tim u vezi, predvidio je postojanje „centra za jednake mogućnosti“.
Ler Sofranić je naglasila da je najteži problem za diskriminiranu osobu – dokazati diskriminaciju, „jer osoba prolazi kroz višestruke stresne situacije da bi diskriminaciju dokazala, pa najčešće odustaje, zbog pristiska institucija itd“. Zbog toga je u ovom okumentu predloženo da teret dokazivanja diskriminacije, ukoliko je vjerovatno da je bila, snosi onaj koji je optužen za diskriminaciju.
Nacrt zakona protiv diskriminacije podržalo je više od sto nevladinih organizacija.
