HDZ i SNSD to obilato koriste: Kako je sistem blokada postao "modus operandi" politike u BiH

Odluka eksperta Vlade Federacije BiH u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje Zijada Krnjića da ne podrži usvajanje izmjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji UIO, koji je bio potreban za potpuno otvaranje Graničnog prijelaza Gradiška.

Krnjić je svoju odluku rezonovao vrlo jednostavno: Neće dati saglasnost dok se ne odrede novi koeficijenti za raspodjelu prihoda od ubiranja poreza na dodatnu vrijednost (PDV), a koji nisu određeni prethodne dvije godine zbog blokade ministra finansija BiH Srđana Amidžića, koji je i predsjedavajući UO UIO.

Dakle, Krnjićev potez iza sebe ima konkretan razlog koji, pri tome, nije baziran na političkom stavu već na provođenju zakona.

Drugim riječima, Krnjić je proveo, možda nepopularan, ali legitiman potez iz perspektive koju može imati u svojoj ulozi unutar UO.

Bez obzira na to, mediji u Republici Srpskoj, kao i političari iz ovog entiteta i pojedini iz FBiH, prozvali su ovo što je Krnjić uradio “blokadom”. Uz taj pritisak, Krnjić je dobio dodatni i to od Nermina Nikšića, premijera FBiH, koji se od njega javno ogradio uz komentar da "provodi SDA politiku".

Ovaj primjer, koji je u fokusu cijele države, pokazuje da među predstavnicima Bošnjaka u političkom životu BiH postoji ozbiljna stigma u vezi koncepta blokada.

Još jedan primjer desio se tokom 2024. godine, kada su delegati iz Kluba Bošnjaka Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH osam mjeseci uskraćivali kvorum zbog Prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH, kojim je predviđeno etničko glasanje i odlazak stranih sudija.

Kao što je to slučaj sa Krnjićem, blokada nije bila uvjetovana nekim apstraktnim stvarima već konkretnim zahtjevom da se ovaj prijedlog ukloni s dnevnog reda, što je na kraju i urađeno. Dakle, ako ćemo gledati iz perspektive Kluba Bošnjaka, donijelo je značajan rezultat.

Međutim, još jedna sličnost s aktuelnom situacijom je i u reakciji pojedinih predstavnika bošnjačkog naroda, koji su kritikovali Klub Bošnjaka zbog ove blokade.

Jasno je da postoji svojevrsni strah među političkim predstavnicima Bošnjaka da se ovi mehanizmi koriste, što sugerišu njihove reakcije, ali je taj strah suštinski kočnica da i ovaj narod u BiH, kroz svoje predstavnike, koristi one alate koji su legitimizirani i kroz Ustav, ali i kroz poteze međunarodne zajednice.

Iako će predstavnici međunarodne zajednice povremeno reći da blokade nisu dobre, njihovi potezi su ranije nagrađivali one koji su provodili blokade, a jednom prilikom ih čak i utkali u svoju odluku.
Miroslav Lajčak, bivši visoki predstavnik u BiH, je 2007. godine donio novi Zakon o Vijeću ministara BiH, čime je trebao riješiti blokade koje provode prvenstveno ministri iz reda srpskog naroda.

U narednih nekoliko sedmica, pod intenzivnim pritiskom prvenstveno Srbije, Lajčak je objavio tzv. “autentično tumačenje" čime se povukao i ostavio mogućnosti blokada koje, recimo, danas koriste Srđan Amidžić i Staša Košarac.

Uz to, u Ustavu BiH su utkani mehanizmi za blokade, a koji se u ovom dokumentu predstavljaju kao mehanizmi za zaštitu prava i interesa konstitutivnih naroda.

Dakle, Ustav i međunarodna zajednica legimiziraju blokade, predstavnici druga dva naroda ih koriste obilato, a mogu poslužiti kao izrazito jak politički alat koji, kako su to vidjeli Bošnjaci u Domu naroda, donosi rezultate.

Blokade sjednica ili odluka u državnim institucijama su već odavno ne efikasan alat i poluga u politici u Bosni i Hercegovini.

Naravno, koliko god bila snažna ova poluga, problem postaje još izraženiji kada se koristiti na svakoj sitnici, jer time svakako gubi smisao.

Uz to, za korištenje blokada treba ići uz dvije stvari: legitiman razlog i jasan zahtjev. Primjeri Krnjića i Kluba Bošnjaka u Domu naroda su nacrt za djelovanje u ovom kontekstu.

Svi građani BiH bi imali koristi od toga da blokade ne postoje, te da državne institucije rade bez opstrukcija. Realnost je, ipak, drugačija, a svjesno samooduzimanje najmoćnijeg političkog alata ne može biti dobra taktika.

Klub Bošnjaka je blokadom isposlovao da se povuče Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH, a Krnjićeva borba s Amidžićem kroz Upravni odbor UIO svakako još nije završena. To bi trebali biti dovoljni dokazi da se blokade, ograničeno i opravdano, mogu iskoristiti u smislu izjednačenja snage u političkoj bici unutar BiH.