Na Branjevu, gdje je ubijeno više od hiljadu Bošnjaka, porodice su nakon polaganja cvijeća pronašle i čahure od metaka. Sa suzama u očima i bolnim povicima, sakupljale su metke, ističući kako u njima traže svoje najbliže.
U okviru današnjeg obilaska stratišta gdje su srpske vojne i policijske snage u julu 1995. godine, nakon pada Srebrenice, ubile više od 8.000 Bošnjaka, dječaka i muškaraca, porodice su prvi put uspjele ući na dva lokaliteta.
Predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice" Hatidža Mehmedović istakla je kako svake godine porodice šalju zahtjeve da im se omogući posjeta masovnim stratištima te da je na Parlamentu BiH usvojen čak i zakon kojim se ne može zabraniti posjeta tim mjestima. Međutim, nije bilo sluha nijedne godine da se otvore ona mjesta gdje su njihovi najmiliji ubijani. Uvijek su ih dočekivali lanci i katanci.
"Porodice ne mogu više čekati. Ako nisu imali pravo da imaju dijete, mogu doći na mjesto zločina, gdje su njihovi najmiliji ubijani. Kapija nije bila otvorena ni u Potočarima kod bijele kuće, gdje su odvođeni odmah. Nisu nam dali da uđemo, ali smo mi ušli", kazala je Mehmedović.
U Kravici su ih dočekali pripadnici specijalne jedinice policije, a ona je dodala kako nije očekivala da će dan biti ovakav. Mislila je da su se ljudi promijenili i da će ih pustiti da uđu.
"Nisu imali milosti. Pobili su nam naše najmilije 1995. godine, po tim hangarima, po školama... Jako smo loše prošli. Udarali su, nisu imali milosti. I mene su udarili, i to baš znaju gdje treba, u srce. Pobili su nam naše najmilije i sad žele i nas da pobiju, samo kako bi se istina prekrila", rekla je Mehmedović.
Sa suzama u očima i drhtavim glasom, Mehmedović je kazala kako su na Branjevu ubijeni njen stariji sin Azmir, rođen 1974. godine, i suprug Abdulah, kojem su bile 44 godine. Bili su prvo zatvoreni u školi u Petkovcima, a zatim ubijeni na Branjevu.
"Nađeni su u masovnoj grobnici u Lipnji i to, nažalost, samo nešto tijela od nogu. Tako su ukopani, bez glave, bez ruku, bez ičega. Samo po dvije kosti od dvije noge. Našli smo i čahure, a ja u svakoj gledam koja je ubila moje dijete i moga muža. Samo su bili krivi što su se tako zvali. I mi smo danas pošle goloruke da obilježimo mjesta masovnog stratišta. Nisu se ništa promijenili, samo mogu biti i gori", poručila je Mehmedović.
Svake godine nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, porodice žrtava genocida obilaze stratišta i odaju počast svojim najbližima.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
