Hartmann: Zapadne zemlje su se štitile ometajući rad Tribunala
Hartmann je na Sarajevo School of Science and Technology održala predavanje o temi "Između rata i pravde" kazavši da su zapadne i zemlje regije istraživačima Haškog tribunala onemogućavale pristup informacijama o ratnim zločinima, kako bi zaštitile sebe.
"Oni su znali mnogo više nego što su priznavali i mogli su spriječiti rat jer su znali ko stoji iza svega", kazala je Hartmann te dodala:
"Tribunal je bio institucija 'bez jedne ruke', jer nije imao svoju policiju te je u potpunosti ovisio o volji zemalja regije da sarađuju, a one u periodu neposredno nakon rata često nisu bile spremne na saradnju". Uprkos svim tim problemima, Tribunal je, smatra, bio uspješan.
"Pošteno je, međutim, reći da je Tribunal mogao raditi bolje. Tačka gdje se njegov rad može kritizirati je podizanje optužnice protiv Slobodana Miloševića za zločine u BiH i Hrvatskoj tek krajem 2001. godine. Iako je zaista trebalo vremena da se prikupi potrebna dokumentacija ta optužnica je trebala biti podignuta ranije", naglasila je francuska novinarka.
Hartmann se osvrnula i ne period kada je prvi put došla u regiju krajem '80-ih godina, u vrijeme političkih previranja.
"U tom periodu ste mogli vidjeti prve znakove koji će kasnije dovesti do raspada Jugoslavije pa i samog rata. Zato sam se zainteresirala i počela pratiti dešavanja u regiji te naučila vaš jezik, jer smatram da je to bilo vrlo važno za uspostavljanje kontakata. Krajem '80-ih je počeo jedan užasan, ali i fascinirajući proces. Kada sam stigla u bivšu Jugoslaviju postala sam svjedok procesa koji se mogao spriječiti. To je bilo vrijeme identificiranja neprijatelja, a riječi su korištene kao oružje", kazala je Hartmann i ispričala kako je napisala svoju prvu ratnu priču iz BiH, priču o stradanjima Bošnjaka u Zvorniku.
"Šestog aprila sam se vraćala iz Beograda, gdje sam radila kao dopisnica. Kako nisam mogla ući u Sarajevo, odlučila sam sa grupom kolega otići u Istočnu Bosnu. Pročitala sam jedan novinarski članak o tome da je u Zvorniku sve uredu, da Bošnjaci i Srbi žive u harmoniji, da je sve najnormalnije. To mi je bilo sumnjivo. Otišla sam tamo i prvo što sam primijetila je da na ulicama nije bilo nikoga, ali su me i dalje pokušavali uvjeriti da su Bošnjaci na sigurnom.
Nakon samo jednosatne šetnje, vidjela sam prazne i demolirane stanove, a imena na vratima su bila promijenjena. Sreli smo dvoje djece i odlučili porazgovarati sa njima. Rekli su nam da ne idu u školu i da su njihovi prijatelji Bošnjaci otišli.
Nakon toga smo otišli vojnim vlastima i pitali ih "Gdje su Bošnjaci?", a oni su nas odveli u Kozluk kako bi nam pokazali da su na sigurnom. Međutim, kroz razgovor s tim ljudima shvatili smo da oni žive u užasnim uvjetima, da ne smiju jedni s drugima razgovarati, raditi, ići u školu. Bukvalno su živjeli u getu. I tako smo napravili priču o Kozluku, koja je skrenula pažnju Human's Right Watcha, a ljudi su deportirani", kazala je Hartmann.
Francuskinja je ispričala da su se ona i njene kolege ratni izvještači pokušavali boriti protiv tišine izvještavajući o užasima rata, ali to, kako je kazala, nije imalo utjecaja na međunarodnu zajednicu.
"Možda smo doprinijeli tome da BiH dođe na vrh rasporeda, ali ne i da se skrati rat", zaključila je Hartmann. Mjesto glasnogovornice Haškog tribunala omogućilo joj je da provjeri koliko su informacije i činjenice koje su prikupili inozemni novinari bile ispravne i tačne.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
