Hartmann u Prijedoru: U kafiću su odbili da me usluže jer sam nosila bijelu traku

"Doživjela sam da mi odbiju narudžbu u obližnjem kafiću jer sam nosila bijelu traku. Ovdje sam bila kao ratni izvještač i vidjela sam zločine za koje smo mislili da se nikada više neće desiti. Proces zločina koji je opisan u detalje tokom Drugog svjetskog rata ponavljao se pred našim očima. Bijela traka je bio prvi korak kriminalne politike koja je dovela do genocida na ovim prostorima", rekla je u Prijedoru Florence Hartmann.

Ona je okupljenima na obilježavanju Dana bijelih traka kazala kako sramotu zločina treba staviti na stranu onih koji su ih činili, a ne na stranu onih koji poštuju žrtve i njihove porodice.

"Genocid nije lokalna priča, on se tiče svih nas i moramo tako nastaviti jer politika zaborava nije politika pomirenja. To je politika nekažnjivosti i brisanja ljudi i njihovog identiteta iz sjećanja", rekla je Hartmann dodavši kako na genocid u Prijedoru treba podsjećati svaki dan, a ne samo jednom ili dva puta godišnje.

"Ovdje je zabranjeno sjećanje jer ono ukazuje na zločin – brisanje je drugo ubistvo i druga deportacija. Zaboravljaju se detalji iz presuda kao što je ona Dušku Tadiću u kojoj se nalaze izjave vezane za djecu iz mješovitih brakova. Tamo se navodi da bi najbolje bilo da ona završe u sapunu, mi znamo šta to znači, a to je zaboravljeno. Takva politika je po svojim izjavama i ciljevima samu sebe kvalificirala kao genocidnu", zaključila je Hartmann.

Podsjećamo, danas se u nekoliko gradova BiH obilježava Dan bijelih traka kao dan sjećanja na žrtve Prijedora i njegove okoline. Početkom 1992. godine, građani nesrpske nacionalnosti postali su stanovnici drugog reda, nakon čega su uslijedila ubistva i progon.

Pretpostavlja se da je u Prijedoru i njegovoj okolini na početku 1992. godine ubijeno blizu 5.200 osoba.