Piše: Frenkie / Haj'mo ih kulturno rušit!

Neke od njih su nam dobro poznate, a za neke, moram iskreno priznati, nikada nismo čuli. Najpoznatije stranke su one koje zadnjih godina čine vladajuću koaliciju. Njihova imena su nam dobro poznata, jer, zahvaljujući njima i njihovom neradu, danas se nalazimo u ovakvoj situaciji. Ako premotamo film unazad, možemo zaključiti da većina stranaka koje su izazvale ratni sukob na našim prostorima i dalje postoje, i ne samo da postoje, one su i dalje na vlasti.

Ako su, pak, spomenute partije negdje pretrpjele poraz, nisu njihove ideologije. Najbolji primjer su SNSD i SDS. Dok je SDS bio na vlasti, njihov najveći i najljući opozicioni protivnik je upravo bio Dodikov SNSD. Savez nezavisnih socijaldemokrata je dugo vremena u RS-u važio za jednu od najliberalnijih stranaka, no čim su došli na vlast pokazali su svoje pravo lice, i u svojim postupcima i izjavama zastupali radikalniju politiku od onih koje su prije kritikovali.

Možemo zaključiti da se najveće svađe u Bosni i Hercegovini i dalje vode oko istih stvari kao i prije petnaest godina. Nacionalizam, vjerske, entitetske, pa čak i lokalne podjele su glavna tema naše svakodnevnice. Učinili smo toliko grešaka, po sto puta upali u istu zamku, i nakon toliko godina ništa naučili nismo. Narodi Bosne i Hercegovine i dalje mazohistički nastavljaju da glasaju za najgori politički šljam, koji nas je doveo na ivicu egzistencije.

Mi i dalje glasamo za stranke i ideologije koje su nas odvele u ratni sukob, zasijale mržnju i podijelile u nacionalne torove, naivno vjerujući da nam oni danas mogu pokazati izlaz iz slijepog sokaka u koji su nas upravo oni doveli. Mi i dalje glasamo za stranke čiji članovi i osnivači se nalaze u haškim ćelijama, i čiji članovi više vremena provode po sudovima nego u Parlamentu. Glasamo za političare koji imaju dosjee deblje od njihovih vjerskih knjiga; od istih onih vjerskih knjiga na koje se pozivaju kad god im se uputi kritika. Jer kritika na njihov ne rad i nacionalizam nije nikada kritika upućenja njima, nego napad na njihov narod, vjeru i naciju!

Glasamo za nemoralno smeće koje se svakim danom sve više bogati. Oni ne vide ništa loše u tome što će u vrijeme najveće svjetske krize, dok se fabrike zatvaraju i običan narod ostaje bez posla, sebi povećati plaće. To za njih nije bezobrazluk, to je uvođenje reda. I nek' su to uradili. Nek' osamdeset posto našeg budžeta ide na njihove plaće. Neka sav novac koji ćemo dobiti od Međunarodnog monetarnog fonda, novac koji ćemo otplaćivati mi i naša djeca, ide na održavanje naše lijepe administracije i njihovog voznog parka.

Neka se taj novac odmah preusmjeri na račune naših ministara, koji u svojim četverogodišnjim mandatima usvoje dva (2) zakona! Zašto da ne? Narodu ne smeta. Narod čeka da neko dođe i da mu riješi probleme. Nemojmo laskati sami sebi i misliti da smo mi neki bitan faktor u Evropi. Mi smo zemljica od tri miliona stanovnika za koju Evropa baš i ne brine previše. Oni su nas ogradili kao logorčić i ne daju nam izaći da ne bi kvarili njihov mir. Njima je jedino bitno da se ovdje ne puca. Šta će tamo sa nekom Bosnom biti, i hoće li se oni dogovoriti, njih apsolutno ne zanima.

Svi smo mi siti kojekakvih stranih delegacija koji nam dođu u posjetu i ponavljaju izlizane fraze tipa: "Bosna i Hercegovina ima snažnu podršku naše zemlje na putu prema Evropskoj uniji!“ Svaki put čekamo nekog novog gosta, u nadi da će on uraditi nešto konkretno. Da će, recimo, ukinuti Republiku Srpsku ili usvojiti novi Ustav. Čekamo nekog ko će doći i reći: "Haj'te, Bosanci, bujrum! Evo maksuz za vas mi ćemo stopirati sve svjetske probleme i baviti ćemo se samo vama!“ Njihova "snažna podrška BiH na putu ka EU“ se upravo svodi na tu rečenicu. To je njihov maksimum, i oni polako gube strpljenje. Neće nama niko doći i pomoći! Mi sami moramo riješiti naše probleme.

Za predstojeće opće izbore u Bosni i Hercegovini registrovalo se 48 stranaka i 15 samostalnih kandidata. Samo neinformirana, nezainteresovana i nepismena glava, kojoj se svakodnevnica svodi na kladionicu i ispijanje kafe u baštama može reći da su svi oni isti. Walter Rathenau, poznati njemački filozof je rekao: "Misliti znači porediti!". Samo treba porediti. Ko nam ponavlja staru priču a ko nam donosi nove ideje. Ko je ispunio svoja obećanja ko nije… Mi moramo glasati drugačije! Kanališimo svoj bijes i na kulturan način srušimo vlast.