Iz moje perspektive
0

Gubljenje vremena na 'moderan način'

Piše: Emina Suljić (Sarajevo)
Šta to zaokuplja pažnju modernih djevojaka i žena, zašto je nama ovladala pomama za 'žutilom', ispraznim praćenjem života nazovi zvijezda, o čemu bi pričali da nema ti tračerskih novina i skandala poznatih? Ovo su stvari o kojima u rubrici 'Iz moje perspektive' piše Emina Suljić iz Sarajeva.

Eto, stiglo nam je i to famozno ljeto. Neki su ga čekali više, neki manje, neki ga nisu ni čekali... Ruku na srce, ovo ljeto koje ja vidim kroz prozor me samo podsjeća da uzalud perem isti, jer očito je da kiša ne namjerava prestati... Sve i da prestane, sad sam ja ta koja nešto ne namjerava, a to je opet prati prozore.

I tako, razmišljam ja o tom ljetu i prolaze mi glavom neke moje krpice iz ormara. Ne znam šta da obučem večeras. Standardna ženska bolest – pun ormar stvari, a 'nema se šta obući'. Razmišljajući o tome kako da izgledam lijepo, a da se pri tome obučem adekvatno za ovo vrijeme, sjetih se prijateljičinog i svog rituala.

Pošto mnogo vremena provodimo zajedno, neke teme smo i više nego izlizale, pa ponekad standarde jutarnje kafe (čitaj-kafe u podne) 'osvježimo' kupovinom nekih novina punih 'skandaloznih' tema poput šta je koja 'umjetnica' sa estrade jela, da li se udebljala ili da li joj se vide gaće kroz neku haljinu (čitaj-majicu koja je dovoljno duga/kratka da bi se mogla nazvati haljinom, kako da ne). Iako ne znamo ko su ljudi o kojima čitamo, interesantno je vidjeti kako se o njima piše nadugo i naširoko.

Uglavnom, zadatak bude uspješno obavljen – kafa je 'osvježena' i mi nađemo novu temu za razgovor najčešće inspirisanu tim anonimusima koji se satraše da budu u centru pažnje. I nešto razmišljam, o čemu ljudi danas čitaju? Mora li to biti politika? Moraju li to biti teme 'kako izgubiti toliko i toliko kilograma u toliko i toliko dana'? Mora li to biti o tome da li je neka tamo nakvarcana pjevaljka povećala poprsje i da li ju je neko uštinuo od mušterija dok je vrckala oko stolova pa se ona našla uvrijeđenom? Moraju li to biti knjige naslova '15 jednostavnih koraka do sreće'?

Izgleda da mora, jer evo, koliko god prezirem što mi oči nalete na takve naslove po kioscima dok čekam tramvaj ili trolejbus, ili dok idem kroz park pa vidim da neko na klupi čita nešto tog sadržaja, ja sam sjela da nešto napišem upravo o tim temama. Zašto su nečije gaće u novinama drugačije od onih koje su juče prošle ponosno Ferhadijom? Zašto ljudi kupuju novine da bi to vidjeli ili se tome 'čudili' kada danas većina djevojaka izlazi na ulicu u donjem vešu, ali to naziva 'pupak majicom', topićem' ili 'vrućim hlačicama'?

Kakve vruće hlačice? Kakav šorc? Budimo realni, djevojko, izašla si u gaćama. I ne mogu, a da se ne nerviram. Kao što neko voli vitke žene, tako neko voli punije. Neko voli da žena ima plavu kosu, nego da je crnka. Neko voli frajere u starkama, nego u japankama. I dobro, ako ja ne volim japanke na muškim stopalima, ja ću dotičnog gospodina gledati u oči. Ali u šta da gledam, ako ne volim da gledam druge ljude gole, ako se goli ljudi uporno slobodno šeću gradom?

Poštedite druge ljude golotinje, ne voli to svako. To je nekulturno!!! Ne, nisam ja napisala pravila bontona, ali eto, ako se toliko generacija prije mene istih pridržava i dan danas, i ako se takvi ljudi opisuju kao dame ili džentlmeni, pa zašto ga se ja onda ne bih pridržavala? Neću da pokušavam naći definiciju 'normalnog', pa ću jednostavno reći da mnoge stvari nisu uobičajene. I ne, hodanje po gradu u gaćama nije uobičajeno dokle god postoji neko ko će se šokirati kada u istima prođete pored njega.

I ovo se ne odnosi samo na polugole žene koje sa ponosom prolaze gradom. Ovo se odnosi na sve ljudi koji bi trebali mnogo stvari da rade u svoja četiri zida, a iz nekog, samo njima poznatog razloga, imaju žarku želju da to podijele sa drugima... iako to niko od njih nije tražio.

I dok prelazim očima preko ovog što sam otipkala, mislim kako je ovo priča 'iz šupljeg u prazno' i kako nisam rekla ništa konkretno... Izgleda da stvarno ne znam za neku n-tu temu o kojoj bi ljudi voljeli čitati osim gore navedenih. Ne pišem o nečem što nisam iskusila... Možda idući put, ako bude idućeg puta, napišem nešto o najnovijem trendu: udaranju i pokušaju udaranja žena na javnim mjestima... Kao što rekoh, pišem o nečem što sam iskusila.