Planinari društva Goražde-Maglić njeguju ta sjećanja odlazeći na zimske i ljetne pohode, a obično im se pridruže brojni građani, planinari iz drugih gradova, ali i država.
Manje je mladih na pohodima, kaže Nedim Bezdrob, jedini iz svoje generacije koji je putem preko Grebka prešao ravno 16 puta, u zimskoj ili ljetnoj varijanti.
"Nije teško, samo treba volje i kondicije, rijetko je to da idu mlađi, oni obično ostaju kod kuće i na Facebooku. A ja bih da im poručim da ostave internet i radi zdravlja malo hodaju, da znaju šta se prije deševalo, mene itekako zanima", kaže mladi Bezdrob.
A svaki put za vrijeme pohoda čuje nešto novo i drugačije. Grebak je u današnje vrijeme poput Igmanskog marša koji generacije danas pamte najviše po snimljenom filmu jer nemaju priliku upoznati sudionike. A Grebak je još živo sjećanje, mnogi od današnjih učesnika pohoda prošli su bespućima Grebka i Kacelja u vrijeme rata, u potrazi za hranom i utočištem. Zato i nosi ime put života. Put smrti je zbog činjenice da su mnogi zalutali, smrznuti i zauvijek ostali u planini.
"Mi danas ovim pohodima čuvamo sjećanje na hiljade Goraždana koji su tokom rata, uglavnom noću, pješačili desetinama kilometara kako bi kroz obruč, u opkoljeni grad iz logističke baze na Grebku donijeli hranu i lijekove. Igmanski marš je trajao jedan dan, a Grebak mjesecima i godinama. Nastojimo sačuvati od zaborava put spasa koji učesnici pohoda prelaze u znatno boljim i lakšim uslovima nego što je to bilo u ratu, kada su građani opkoljenog Goražda bezbroj puta danima pješačili odlazeći na Grebak kako bi prehranili svoje porodice. Donosili su onoliko hrane koliko su mogli ponijeti na leđima. Nažalost, mnogi su na tom putu dugom više od 60 kilometara smrtno stradali, umirući od gladi, iscrpljenosti, hladnoće, zasjeda i minskih polja", kaže Zajko Šovšić, predsjednik Planinarskog kluba Goražde-Maglić.
Učesnici pohoda su pješačeći oko šest sati prešli dionicu od Grepka do Rude Glave, gdje odmaraju u Planinarskom domu. Zaustavljaju se na mjestima stradanja koja su obilježena spomen-pločama, odaju počast i uče Fatihu. Svojim prijateljima planinarima, između ostalih, pridružio se i Ahmed Kostrebić iz kluba Zmajevac iz Sjenice.
"Prvi put da nisam došao nešto bi mi bilo, a sad dolazim iz poštovanja prema prijateljima i ovo su mi najdraži trenuci", kaže Ahmed.
Tokom rata, od 1992. do 1994. godine put preko planine Grebak bio je jedina veza opkoljenog Goražda za dostavljanje lijekova i hrane. Bio je spas za izgladnjelo stanovništvo, ranjenike koji su evakuisani na liječenje u Sarajevo i Zenicu, a prema nezvaničnim procjenama, putem na relaciji Goražde – Grebak – Trnovo koji su osiguravale jedinice Armije RBiH, prešlo je blizu 40.000 ljudi.
Put spasa otkrio je Hasan Turčalo Brzi koji je sa svojim saborcima spasio hiljade života, ali ne i svoj. Nestao je tokom rata na tom putu. Poštovanje su mu danas iskazali na spomen-obilježju u Orahovicama gdje je proučena Fatiha i položeno cvijeće.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Trener Crvene zvezde "opleo" po Feđi Dudiću: Kao stranac pokazuje veliko nepoštovanje
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
