Godišnjica zločina u Sjeverinu: 34 godine od otmice i ubistva 17 nevinih civila

Pripadnici paravojne formacije "Osvetnici", pod komandom ratnog zločinca Milana Lukića, presreli su 22. oktobra 1992. godine u prijepodnevnim satima redovni autobus preduzeća "Raketa" iz Užica. Autobus je saobraćao na relaciji Priboj - Rudo - Priboj, a u njemu su se nalazili radnici pribojskih preduzeća koji su tog jutra krenuli na posao.

Zločin je započeo kada je Milan Lukić, zajedno sa dvojicom nepoznatih lica, zaustavio autobus u selu Mioče, na području općine Rudo u BIH. Nakon ulaska u vozilo i provjere identiteta putnika, iz autobusa je prisilno izvedeno petnaest muškaraca i jedna žena.

Oteti civili su kamionom, kojim je upravljao Oliver Krsmanović, prevezeni do hotela "Vilina Vlas" u Višegradu. Ispred hotela su detaljno pretreseni i oduzeti su im lični dokumenti, nakon čega su uvedeni u hotelski hol. Tamo su divljački mučeni i fizički zlostavljani, nakon čega su odvezeni na obalu rijeke Drine, gdje su brutalno ubijeni.

Otmici iz autobusa prethodilo je i odvođenje Sabahudina Ćatovića, koji je tokom noći otet ispred svoje porodične kuće i od tada mu se gubi svaki trag. Sve žrtve ovog zločina bile su državljani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.

U ovom surovom zločinu ubijeni su Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramiz Begović, Ramahudin Ćatović, Sabahudin Ćatović, Esad Džihić, Idriz Gibović, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Hajrudin Sajtarević, Derviš Softić, Mithad Softić i Mehmed Šebo, kao i Mevlida Koldžić, jedina žena među otetim putnicima.

Zločini nad Bošnjacima iz Sjeverina procesuirani su pred pravosuđem Republike Srbije. Okružni sud u Beogradu donio je 2005. godine četiri pravosnažne presude, kojima je za ovaj zločin izrečeno ukupno 75 godina zatvora. Prema navodima iz presude, osuđeni su, zajedno sa još pet neidentifikovanih osoba, civile zvjerski mučili i na kraju usmrtili. Sud je osudio Milana Lukića, Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragićevića na po 20 godina zatvora, dok je Đorđe Šević osuđen na 15 godina zatvora.

Iako je od zločina prošlo više od tri decenije, porodice ubijenih i dalje prolaze kroz agoniju jer posmrtni ostaci većine žrtava nikada nisu pronađeni. Do danas su locirani i identifikovani posmrtni ostaci samo jedne žrtve, Medredina Hodžića, čiji su dijelovi tijela pronađeni 2010. godine u jezeru Perućac, dok se za tijelima ostalih nestalih osoba i dalje bezuspješno traga.