U Okružnom sudu i tužilaštvu Istočno Sarajevo ističu da se ne susreću s posebnim problemima pri procesuiranju ratnih zločina, te da je ovakvo stanje proizašlo iz “tužilačkih odluka” i predstavlja “rad i rezultat rada na određenom predmetu”.
S druge strane, žrtve proteklog rata gube povjerenje u ove institucije i zalažu se da Državno tužilaštvo preuzme procesuiranje ratnih zločina koje je u nadležnosti entitetskog pravosuđa.
U nadležnosti pravosudnih institucija u Istočnom Sarajevu je 14 općina, među kojima su Višegrad, Rogatica i Vlasenica, a gdje je, prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), ubijeno i nestalo oko 9.000 ljudi.
Iako na predmetima ratnih zločina rade od 2003. godine, Okružno tužilaštvo je podiglo jednu optužnicu za ratne zločine – protiv Jusupa Ahmetovića, bivšeg pripadnika “vojnih formacija Republike BiH”, kojom ga je teretilo da je 1992. godine počinio zločin protiv civilnog stanovništva srpske nacionalnosti na području općine Milići. Pravosnažnom presudom iz decembra 2009. godine, Ahmetović je oslobođen svih optužbi.
Rajko Čolović, glavni tužilac Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, kao odgovor na pitanje zašto su imali samo jednu optužnicu, kaže da “optužnica ne može biti ni više ni manje od onog rezultata do kojeg se dođe istragom”.
“Svakako bi se i ovo tužilaštvo odlučilo na optuživanje u predmetima u kojima se ispune uslovi, odnosno istragom dođe do osnovane sumnje za postojanje krivičnog djela i odgovornosti osumnjičenih. Ukoliko nije došlo do tih rezultata, tada se istraga obustavlja. I jedno i drugo su tužilačke odluke i predstavljaju rad i rezultat rada na predmetu”, navodi Čolović u pisanom odgovoru, odbijajući višestruke zahtjeve novinara BIRN – Justice Reporta za razgovorom.
Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo ustupljen je jedan predmet iz Suda BiH. Radi se o Zariju Ostojiću, protiv kojeg se trenutno vodi postupak, a u toku je izvođenje dokaza Odbrane.
Prvobitno je optužnicu protiv Ostojića podiglo Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, ali je Državni sud ovaj predmet ocijenio manje osjetljivim i prebacio ga na daljnje procesuiranje mjesno nadležnom tužilaštvu.
Ostojić je optužen da je, kao pripadnik “rezervnog sastava policije – specijalne jedinice Stanice javne bezbjednosti Vlasenica, odnosno vojske Srpske Republike BiH”, učestvovao u maltretiranju zatvorenika u logoru Sušica u Vlasenici.
Prema Državnoj strategiji za procesuiranje ratnih zločina, koja je usvojena prije dvije godine, Sud BiH donosi odluku o osjetljivosti predmeta i odlučuje da li će ga zadržati u svojoj nadležnosti ili proslijediti mjesno nadležnom sudu.
Izgubljeno povjerenje
Za neke od općina koje spadaju u nadležnost Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, a među kojima su Višegrad, Rogatica i Vlasenica, Haški tribunal i Sud BiH su utvrdili da su tokom rata na njihovoj teritoriji počinjeni neki od najsvirepijih zločina.
Žrtve sa ovih područja polako gube nadu da će oni koji su odgovorni za njihove patnje biti dovedeni pred lice pravde.
“U Istočnom Sarajevu do danas nisu ništa uradili na procesuiranju ratnih zločina, iako su im mnogi nadohvat ruke. Znamo gdje žive, čak odemo i slikamo i dokažemo da se oni tu nalaze, međutim stvar je do Tužilaštva”, kaže Bakira Hasečić iz Višegrada, dodajući da je preko svog udruženja “Žena – žrtva rata” nekoliko puta pokušavala stupiti u kontakt sa Okružnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu, ali bezuspješno.
Haški tribunal je utvrdio da je u Višegradu 1992. godine pokrenuta “sistematska zločinačka kampanja” koja je uključivala ubistva, silovanja i maltretiranja nesrpskog stanovništva, koja je kulminirala “u jednu od najraširenijih i najokrutnijih kampanja etničkog čišćenja”, gdje su ubijene stotine muškaraca, žena i djece.
“Imam spisak policajaca od 1992. do 1996. godine. Petorica su u zatvoru, a još ih preko 15 radi. Sve se može nabaviti kad se hoće. Ali nemam više snage da kao papagaj ponavljam. To je katastrofa. Žrtve se bore da se predmeti vrate na Sud BiH. Šta je trebalo, da ubiju čitav narod u jednom gradu da bi se sudilo na Sudu BiH?!”, kaže Hasečić.
Prema njenim riječima, potrebno je da zločine počinjene u Višegradu procesuira državno pravosuđe te da se izbjegnu “entitetska suđenja”.
“Šta god progovorimo, vršimo pritisak. Ne vršimo pritisak, mi samo govorimo o dokazima i činjenicama. A njihovo je samo da rade svoj posao. Međutim, oni ne rade ništa”, dodaje Hasečić.
I predstavnici drugih udruženja žrtava nisu proteklih godina uspjeli uspostaviti saradnju sa Okružnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu, te zbog toga nemaju povjerenja u njegov rad.
Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja “Porodice žrtava rata Vlasenica 1992-95”, tvrdi da Okružno tužilaštvo “ništa ne radi”, te da nema informaciju o tome da su ikada vodili bilo kakvu istragu za zločine na području Vlasenice. On također ističe da nije znao da se pred Okružnim sudom vodi proces protiv Zarija Ostojića.
“Tu optužnicu je podiglo Kantonalno tužilaštvo u Tuzli. Radi se o osobi koja je premlatila jednog zatočenika. Sigurno da treba i to procesuirati, ali da se radi jedan takav slučaj u odnosu na hiljade ubijenih, zaista je neprimjereno. Takav odnos dovoljno govori šta možemo očekivati. Zaista ne mogu da ubijedim sebe da očekujem neku bitnu promjenu. To je ponižavajuće, katastrofalno, nemam riječi koju bih upotrijebio...”, kaže Bektašević.
Udruženje koje Bektašević zastupa nije nikada podizalo prijavu za zločine u Vlasenici jer, kako kaže, zločini koji su počinjeni “nisu za privatnu tužbu”, već bi istrage trebale biti pokrenute “po službenoj dužnosti”.
“Ako je postojao Krizni štab, on je morao znati za logor Sušica, jer je tu bio čitav sistem – od privođenja, do obezbjeđenja, maltretiranja... jer taj logor je egzistirao tri mjeseca. Mislim da je to trebalo biti pokrenuto po službenoj dužnosti, a ne po prijavi”, smatra Bektašević.
Prema presudama Haškog tribunala, u aprilu 1992. godine Vlasenicu su preuzele “srpske snage”, koje su početkom juna osnovale logor Sušica. Do oktobra te godine kroz ovaj logor je prošlo oko 8.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti, koji su boravili u “očajnim životnim uslovima”.
Rad bez “izdvojenih” problema
U pravosudnim institucijama u Istočnom Sarajevu ističu da se pri procesuiranju ratnih zločina nisu susretali s nekim problemima, te da mogu pružiti zaštitu svjedocima ukoliko je to potrebno.
“Do sada se ovaj sud nije suočio s bilo kakvim problemima u procesuiranju predmeta ratnih zločina. Smatramo da će donesena Strategija popraviti, poboljšati i ubrzati rješavanje predmeta ratnih zločina po pitanju stvarne i mjesne nadležnosti sudova”, kaže Senaid Ibrahimefendić, predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.
Glavni okružni tužilac Čolović pojašnjava da nemaju problema sa dovođenjem optuženih pred sud, a ni materijalni troškovi za pribavljanje dokaza ne utiču na rad. Kada je u pitanju zaštita svjedoka, Čolović kaže da je mogu obezbijediti ukoliko bude potrebno.
Ipak, žrtve se i dalje pitaju kako, unatoč tome, još uvijek na optuženičkoj klupi nisu vidjeli one koji su im tokom rata nanijeli najveće zlo.
“Vjerujem u pravdu, a isto tako vjerujem da ona nikad u potpunosti nije dostižna. Vjerujem da bi oni trebali, ako ništa, opravdati te plate koje primaju i očekivanja ljudi koji čekaju da ta pravda pokuca na njihova vrata i da kroz sudske epiloge bude potvrđeno ono što im je učinjeno. Taj epilog i izrečena pravična kazna bi bili jedan vid satisfakcije i reparacije za žrtve”, kaže Bektašević.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
