BiH
2

Glas Bosanaca iz dijaspore: Šta presuda Karadžiću i Mladiću znači za BiH

Klix.ba
Radovan Karadžić i Ratko Mladić
Radovan Karadžić i Ratko Mladić
Dok traju suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, neki od Bosanaca koji danas žive diljem svijeta podijelili su u razgovoru za BBC svoja razmišljanja o tome šta je potrebno kako bi se pomoglo nastavku oporavka naše zemlje od rata.

Boris Cigler koji danas živi u Amsterdamu je istakao kako je odrastanje u ratu njemu izgledalo normalno jer nije znao za bolje. Njegova majka je tokom rata napustila Sarajevo sa troje djece, dok je otac ostao pod opsadom. Boris je istakao kako je rat naša prošlost.

"Suđenja neće promijeniti ništa značajno. Bez obzira na presudu, jedna ili više strana nju će vidjeti kao nepravednu i iskoristiti je da učvrste svoje stavove i produže etničke sukobe", smatra Cigler.

Dodaje kako u isto vrijeme o ljudima koji su bili u ratu niko ne brine te da oni žive u siromaštvu.

"Svaka strana ima svoju historiju koja se prenosi na mlade generacije. Okončanje suđenja će donekle imati pozitivan učinak, jer se BiH više neće toliko dovoditi u vezu i asocirati na rat i ratna dešavanja", istakao je.

Mladi i obrazovani ljudi bez posla

On se nada kako će međunarodna zajednica ponovo imati u svome fokusu BiH, te omogućiti da mladi Bosanci i Hercegovci koji žive u inozemstvu budu više uključeni u prcese u svojoj domovini.

Sanela Gurdić iz Oregona (SAD) ističe kako je u SAD-u već 14 godina, te da je više puta dolazila u svoju domovinu u tom periodu.

"Moje nade su vezane za to da mlađe generacije imaju sigurnije poslove. Vidjela sam mnogo mladih i obrazovanih ljudi bez posla, ali i bez planova. Sve što oni žele je da idu negdje kako bi mogli raditi. Stopa nezaposlenosti je vrlo visoka u Bosni, pa čak i ljudi koji rade ne dobijaju plaću na vrijeme. To je najveći problem, a mi brinemo o stvarima koje se u skorije vrijeme neće promijeniti", navela je.

Smatra kako budućnost BiH ne ovisi o suđenjima Karadžiću i Mladiću.

"Mlađi ne brinu mnogo o tome, ali stariji, kao moji roditelji, itekako brinu. Puno nevinih ljudi ubijeno je u ratu i njihovi članovi porodice očekuju da neko za to odgovara" zaključila je.

Milijan Erbez iz Banje Luke je naveo kako je za vrijeme rata bio dijete, kao i da je njegova porodica imala sreću da izađe vani.

"Bilo je puno nasilja na svim stranama. Mediji su dosta govorili o stradanju Bošnjaka, ali ne i Srba i Hrvata. Žrtve su prikazivane gotovo isključivo kao Bošnjaci, dok su agresori Srbi i Hrvati", smatra on.

Navodi kako su mržnju stvorili oni koji pokušavaju nametnuti priču da su Bošnjaci jedine žrtve.

"U Sarajevu je prije 1992. živjelo oko 150.000 Srba, a danas ih je više od 8.000. Oko 165.000 kršćana (Srba i Hrvata) koji su tu živjeli prije 1990-ih, danas ne žive u Sarajevu", tvrdi Erbez.

Dodao je i kako su prije masakra i genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, "muslimanske snage ubile hiljade civila, uglavnom Srba u okolnim selima, u Kravici i susjednoj općini Bratunac".

"Sve žrtve zaslužuju jednak tretman i dugujemo im da njihovi ostaci budu pronađeni kako bi bili dostojanstveno pokopani. Drago mi je što se to događa sa bošnjačkim žrtvama, ali je vrlo tužno da hiljade nestalih i žrtava Srba ne zanimaju nikoga u Sarajevu ili u međunarodnoj zajednici. Oni koji su odgovorni za njihova ubistva ostaju slobodni", navodi on.

Haški tribunal je postao farsa

Atka Reid, koja danas živi na Novom Zelandu, ističe da su ona i njena porodica živjeli u Sarajevu do početka opsade 1992. Izgubili su dva člana šire porodice, a u Bosnu se vraćaju onoliko često koliko mogu.

"Više od 20 godina kasnije, glavni krivci za jednu od najdužih opsada u modernoj historiji su još uvijek živi i još uvijek nisu odgovarali za svoje zločine. Međunarodni krivični sud je neuspješan, odnosno postao je farsa", ističe Atka.

Prema njenim riječima, BiH ne može imati političku budućnost dok ratni zločinci ne budu privedeni pravdi.

Danilo Gruban koji živi u belgijskom Gentu navodi kako su strahote rata osjetili svi u BiH.

"Glavni problem je i dalje ekonomija, čak više nego politika. Ljudi sve više uviđaju koliko je važno da su zajedno. Primjer za to, mada se to može činiti trivijalnim, je plasman reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. To nam je pomoglo da shvatimo koliko potencijala imamo", rekao je on.

Izrazio je nadu da će suđenja doći do kraja i omogućiti ljudima na prostoru bivše Jugoslavije da napuste mračnu prošlost.

"Trošeći puno vremena gledajući unazad, optužujući i poričući, zaboravili smo ići naprijed", zaključio je.