FOTO / Gimnazijalka koju je rat zatekao u Danskoj danas je uspješna make-up artistica

"Tih godina sam bila skoncentrisana na pjevanje i postala ponosni član Univerzitetskog hora 'Slobodan Princip Seljo'. Čak sam planirala i studirati pjevanje i počela se pripremati za prijemni ispit na Muzičkoj akademiji", prisjeća se u razgovoru za Klix.ba Zizi, danas uspješna make-up artistica. "Desetak dana prije početka rata otišla sam s horom na muzički festival u Dansku. Mene i 50-ak drugih članova hora tu je zatekao rat. Nismo se mogli vratiti kući".

Zizi je tada imala 17 godina i bila primorana da se snalazi kako zna i umije.

"Svako je otišao gdje je mogao, a ja sam završila u Njemačkoj. Tu počinje najtužniji dio mog života. Znam da se ne može ni porediti s onim što su ljudi u Sarajevu preživjeli, ali mi ipak nije bilo lako preživljavati", kaže naša sagovornica.

Zajedno s tadašnjim momkom Srđanom, također jednim od članova hora i studentom na Pravnom fakultetu, zaposlila se kao čistačica u jednoj školi.

"To nikad neću zaboraviti. Omladina je prolazila hodnicima dok smo mi ribali WC", nerado se sjeća Zizi, ali dodaje i kako je brzo napredovala pa je počela čistiti domove dobrostojećih Nijemaca, a potom i luksuzne robne kuće, dok je Srđan razvozio kifle za pekaru.

"Moram da okrenem na šalu da ne bih plakala", kaže ona.

Prve novce investirali su u automobil Audi, za koji kaže da je bio "u raspadajućem stanju". Uspjeli su ga prodati za više novca nego što su ga platili i tako su s vremena na vrijeme od preprodaje vozila ponešto i zarađivali.

"U međuvremenu je moje znanje jezika postajalo sve bolje i čistačica Zizi je postala konobarica", priča dalje. Ipak, i dalje je bila primorana da stanuje u hotelu "Paprika" s puno drugih izbjeglica.

"Nikad mi neće biti jasno kako je takvo jedno mjesto moglo biti hotel. Pored činjenice da je za nekih 20 osoba postojao samo jedan tuš i dva WC-a, tu su bili i miševi, naša mala raja. Kad se ugase svjetla i vrijeme je za spavanje oni počnu hodati po stolu i oko kreveta", nerado se sjeća Zizi, kojoj je jedina lijepa stvar iz tog perioda bila Lili, jorkširski terijer, njen vjerni kućni ljubimac.

Kad je rat u Sarajevu završen, Zizi se vratila i vanredno završila srednju školu. Potom je počela studirati španski i talijanski jezik u Frankfurtu. Živjela je u svom stanu i radila kao hostesa u pozorištu. Svog sadašnjeg supruga upoznala je 1999. godine.

Nakon dvije godine studiranja prebacila se na privatnu akademiju za jezike i završila smjer za korespondenta stranih jezika i poslovnog prevodioca engleskog jezika. Paralelno s tim je završila školu za kozmetičara i otvorila svoj studio za uređenje noktiju. Iako je imala dobar posao u jednoj međunarodnoj filmi koja se bavila softverom, Zizi je shvatila da je kozmetika njen život te je završila školu za make-up artisticu.

"Šminkanjem sam se počela profesionalno baviti tek 2007. godine kad smo suprug i ja preselili u Chicago zbog njegovog posla. Tu smo ostali tri godine, a po povratku sam počela da radim i kao docent na jednoj od najprestižnijih make-up škola u Njemačkoj, Famous Face Academy", kaže Camarda.

U Chicagu i New Yorku je usavršavala svoje vještine i sarađivala s renomiranim američkim umjetnicima i fotografima, a koliko voli svoj posao objašnjava riječima: "Nema ništa ljepše od šminkanja, pogotovo kad šminkam neku prelijepu manekenku sa neodoljivom strukturom lica. To bih mogla raditi bukvalno satima. Nekad zaboravim i da jedem i da pijem kad šminkam, kao da sam u nekom transu. Šminkanje ne doživljavam kao posao ili obavezu, nego kao uživanje, tako da me ne umaraju ni dugi radni dani".

Kako ne može bez hobija, Zizi je postala i certificirana instruktorica u školi zumbe, a njena ljubav prema psima je tako velika da ih u domu ima četiri.

"Jedan od njih je Belina, čistokrvna bosanska avlijanerka koju smo polumrtvu našli na Baščaršiji. Avlijaneri su najljepši i najpametniji. Kad bi svi, umjesto da kupe rasnog psa, udomili jednog psa s ulice, učinili bi veliku stvar", kaže Zizi.

Njena okolina, priznaje, nema previše sluha za njene ljubimce.

"Članovi porodice mi govore da sam zrela za psihijatra (smijeh). Ne trebam to objašnjavati. Oni koji pomažu psima po Sarajevu znaju o čemu govorim. Oni kojima je svejedno ne bi shvatili ni da knjigu o tome napišem", kaže naša sagovornica.

Kao samostalna make-up artistica karijeru je odnedavno nastavila graditi u Švicarskoj.