O mogućim ishodima
76

Front u Ukrajini jednak je dužini međuentitetske linije: Blefira li Dodik kad priča o otcjepljenju?

S. M.
Pod pritiskom vlasti u RS-u Christian Schmidt je prvo odustao službeno otići u Banju Luku, a onda, u želji da popravi imidž, nekoliko dana kasnije posjetio biskupa Franju Komaricu. Sličnu neuvjerljivost pokazao je i Milorad Dodik kad je odustao od najavljenog hapšenja šefa OHR-a.

Formalno nedodirljivi visoki predstavnik prima svakodnevne udarce od predsjednika jednog entiteta, kojeg formalno može smijeniti, ali na terenu nema snage da to i provede. Istovremeno predsjednik RS-a prijeti otcjepljenjem ako Schmidt donese zakon o državnoj imovini.

Trenutno je neizvjesno u kojem smjeru bi politička situacija u BiH mogla krenuti. O nadmetanju Schmidta i Dodika, težini trenutne situacije i mogućim ishodima razgovarali smo sa Harisom Imamovićem, piscem, novinarom i bivšim savjetnikom člana Predsjednišva BiH Šefika Džaferovića.

Otkazani banjalučki sastanak

Na pitanje kako tumači povlačenje Schmidta, pa konačni odlazak u posjetu Komarici Imamović je rekao da je pogriješio što se uopće htio sastajati sa Durakovićem u tom trenutku.

"Jer ne zaboravimo redoslijed događaja. Dodik mu je zaprijetio da će ga uhapsiti. Schmidt je u tom trenutku odmah trebao otići u Banju Luku. Mogao se tada sastati s Komaricom. Na koncu, nije se morao sastati ni s kime. Bilo je dovoljno samo da prošeta i pokaže da ga Dodik ne može uhapsiti, čime bi potvrdio svoj autoritet i pokazao Dodikovu nemoć", rekao je Imamović.

Istakao je da je nakon Dodikove najave Schmidt cijeli dan šutio što je bila vrlo loša poruka.

"Nakon toga, Dodik se povlači. Izgledao je u tom trenutku slabo, ali pametnije je što se povukao. Možda je sam shvatio da se precijenio ili mu je neko dobronamjeran savjetovao da ne daje obećanja, koja ne može ispuniti ili koja mu se čak mogu obiti o glavu, ako Schmidt dođe u RS, a on ga ne uhapsi. Nakon toga nastupa Schmidtov potez. On radi ono što je Dodik bio počeo raditi, pa na vrijeme izbjegao. Schmidt daje obećanje koje ne može ispuniti: zakazuje sastanak s Durakovićem u Dodikovoj zgradi, čime daje šansu Dodiku da potvrdi svoj autoritet (bar u krugu zgrade) i pokazuje nemoć OHR-a", kazao je Imamović.

Na kraju, ističe naš sagovornik, dolazi zakašnjeli i otužni sastanak sa Komaricom, kada više nije tema hoće li Schmidt biti uhapšen, već smije li ući u zgradu institucija.

"Dodik je bio na rubu poraza, ali se izvukao. Schmidt je imao šansu da ga pobijedi, ali ju je upropastio", rekao je Imamović.

Smatra da je visoki predstavnik zbog reda koraka izgubio na autoritetu.

"Dodik brže reagira od Schmidta, ima bolji politički instinkt. Vidjeli smo da je u stanju vrlo brzo mijenjati svoju odluku, ako shvati da je pogrešna. Schmidt je spor, treba mu dugo da reaguje", ističe Imamović.

Pitanje legitimiteta

Dodaje da nekadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga također nije "potvrdilo" Vijeće sigurnosti UN-a, ali da se Dodik s njim sastajao u Banjoj Luci.

"Propisi su isti, ali nešto drugo se promijenilo. Schwarz-Schilling je tada imao 6.000 međunarodnih trupa i Dodik je to poštovao. Poštovao bi i Schmidta da ovaj ima više vojne sile na tlu BiH, jer to je jedino što lideri RS-a poštuju. Karadžić se, tokom rata, arogantno ismijavao s pokušajima zapadne javnosti da ga posrami, nakon zločina koje je naređivao. Visoki američki zvaničnik, koji je u protekle dvije godine učestvovao u kreiranju američke politike u BiH, Derek Chollet piše u svojoj knjizi o Dejtonu da je Karadžić promijenio ton, tek kada su počeli udari NATO-a. Tad je prvi put kazao da se osjeća poniženo. Nedugo nakon toga je zaustavljen rat", kazao je Imamović.

Optužnica protiv Dodika

Govoreći o stvarnom značaju nedavno podignute optužnice protiv Dodika Imamović je fokus stavio na nedavnu reakciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

"Vučić je prije nekoliko dana rekao da se plaši da neko planira uhapsiti Dodika te između redova poručio, možda i zaprijetio – zavisi kako ko shvati – da se to ne radi. Sve su to ozbiljni signali, ali ništa nije gotovo, sve će ovisiti o odlučnosti onih čija je dužnost da svrgnu Dodika", rekao je Imamović.

Ne vjeruje da za podizanje optužnice zasluge ima Schmidt.

"Kada on sam donosi odluke, one budu promašaji. Nadam se da je kriminalizaciju neprovođenja odluka OHR-a osmislio neko ozbiljniji, te da postoji osmišljen red koraka i različiti scenariji. Ambasada SAD je podržala pravosudne organe u vezi s time. Ambasador Murphy je više puta istaknuo da niko nije iznad zakona pa ni predsjednici. Ako Amerikanci stanu čvrsto uz pravosuđe, nemam dilemu da imaju snagu da slome kičmu Dodiku", rekao je Imamović.

Citirajući ministra odbrane Zukana Heleza Imamović je kazao da je Vijeće ministara bilo moguće formirati bez Dodika, ali da je rukovodstvo SDP-a odlučilo ići s njim jer je obećao međunarodnoj zajednici da će sarađivati.

"To znači da su SDP i stranci uveli Dodika u vlast, iako nisu morali. Imajući u vidu koliko su truda Escobar i Murphy uložili da skinu SDA s vlasti, njihova je apsolutna obaveza da skinu i Dodika, naročito nakon ovoga što je kazao Helez. Probosanska javnost bi morala vršiti pritisak prema njima u tom smjeru, jer oni to mogu, ali zašto bi to činili, ako ih čak ni mi ne pozivamo da to urade?", kazao je Imamović.

Državna imovina

U kontekstu mogućeg nametanja zakona o državnoj imovini Imamović je kazao da Trojka ne vrši dovoljan pritisak na visokog predstavnika. Na pitanje da li Trojka ima preveliko povjerenje u Schmidta on je kazao da su zbog načina na koji je formirana Vlada Federacije BiH u nemogućnosti direktno se suprostaviti.

"Jedina reakcija, koja bi išla u smjeru pritiska prema OHR-u, jeste ona Kemala Ademovića, povodom jedne Schmidtove formulacije, u intervjuu za njemačku štampu. Nažalost, to je sve. Zaista zabrinjavajuće su formulacije OHR-a o 'raspodjeli' imovine. Dodik vrši pritisak, jer želi dobiti što više u toj raspodjeli", rekao je Imamović.

Smatra da je to njegov stalni metod od 2007. godine još kad je rušio amandmane visokog predstavnika Miroslava Lajčaka.

"U javnosti je prijetio secesijom, tražio zatvaranje OHR-a, a preko mađarske ambasade je OHR-u iza zatvorenih vrata dostavljao pravna rješenja, koja su osmislili pravnici u SNSD-u i koja je Lajčak na kraju prihvatio. Poznajući Dodikov proaktivni pristup, vjerovatno dok on galami, njegovi ljudi komuniciraju s OHR-om i 'nude rješenja'"", kazao je Imamović.

Povukao je paralelu sa dešavanjima koja su dovela do formiranja Brčko Distrika.

"Kada su se 1998. pojavile informacije da stranci razmišljaju o tome da prepuste Brčko RS-u, Alija Izetbegović je zaprijetio da će, ako dođe do toga, on i svi bošnjački kadrovi podnijeti ostavke, čime bi bilo dovedeno u pitanje provođenje Dejtona. Stranci su odustali od te ideje i Brčko je proglašen distriktom te je ugaoni kamen sigurnosne strukture jer RS nema teritorijalni integritet. Ko je danas spreman nastupiti tako u kontekstu državne imovine?", rekao je Imamović.

Dodao je da se slaže sa ocjenom američkog ambasadora u BiH Michaela Murphya koji je rekao da BiH ne može pokrenuti maksimalizam bez pokrića, poput onog Harisa Silajdžića.

"Koji je nažalost sve popularniji u SDA i DF-u", ipak, dodavši, da slijepa poslušnost Trojke nije saradnja, već slijepa poslušnost.

Dodikove prijetnje otcjepljenjem

Imamović smatra da Dodik ima stvarnu snagu da provede otcjepljenje on bi to već uradio.

"Nemam sumnje u njegove namjere. Imam u njegovu snagu. On sve vrijeme uslovno prijeti ('ako mi ne date, onda ću…') i usput nada se promjeni međunarodnih okolnosti. Đuro Bilbija je nedavno kazao da se srpska politika nada obratu u Ukrajini, poput Staljingrada u Drugom svjetskom ratu i pobjedi Rusije", rekao je te dodao da bi u ovom trenutku odluka RS-a o proglašenju secesije vrlo lako mogla dovesti do svoje suprotnosti, odnosno do gašenja RS-a, bar u obliku u kojem smo do sad poznavali taj entitet.

On se zapitao ko bi priznao takav čin, jer ako SAD i EU ne bi, to ne bi bila odluka o nezavisnosti, već odluka o proglašenju bankrota.

"Dodik kaže granica postoji. Zaustavljanje saobraćaja na četiri minuta, u roku od pola sata, nije granica, već zastoj. Murphy je u pravu, skupovi na cestama uopće nisu bili impresivni. Ni nalik, recimo, onima na sjeveru Kosova. Granica je potpuno zaustavljanje svakog kretanja, 24 sata dnevno, uz korištenje fizičke sile", rekao je Imamović.

Ističe da svako ko je pokušao proći neku granicu ilegalno, zna o čemu se radi.

"Dužina međuentitetske linije je 1.150 kilometara. To je dužina fronta u Ukrajini. S kojom vojnom silom, Dodik planira zaustaviti kretanja na tolikom prostoru? On je nema, ali ima je Vučić. To znači da je odluka o secesiji, odnosno aneksiji RS-a na Vučiću, a ne na Dodiku, jednako kao što je odluka o aneksiji istočnih dijelova Ukrajine bila na Putinu, a ne na lokalnim liderima u Donbasu. Da li je Vučić spreman ići u takav poduhvat, pitanje je za njega, ali niko mu ga od probosanskih lidera na postavlja i svi, žaleći se na Dodika, pothranjuju iluziju da se odluka donosi u Banjaluci, a ne u Beogradu", zaključio je Imamović.