Franjevci Bosne Srebrene odbacuju huškačke napade zbog održavanja mise za ubijene na Bleiburgu
Kako kažu iz Uprave Bosne Srebrene, odlučno odbacuju huškačke napade i pokušaje ugrožavanja vjerskih sloboda i politikantskog zadiranja u isključivo vjerska pitanja, te daju svoju punu podršku kardinalu Puljiću i održavanju kršćanskog molitvenog i vjerničkog čina na kojem će se moliti i za žrtve Bleiburga te za druge nevine žrtve jugoslavenskog komunističkog režima 1945. godine i nakon toga.
"Potpuno je neprihvatljivo da bilo ko i iz bilo kojih motiva, pogotovo prijeteći i ucjenjujući, određuje Katoličkoj crkvi na koji način i na kojemu mjestu ona smije moliti za svoje pokojne i iskazivati im svoj pijetet. Ne tako davna ratna zbivanja u našoj domovini BiH uče nas kako je svaki rat veliko zlo koje iza sebe ostavlja žrtve na svim stranama te da je odavanje poštovanja prema svim žrtvama u ratnim zbivanjima prvi i temeljni korak ka pomirenju i mirnom suživotu nekad zaraćenih strana. Ne smije se dopustiti da ratno nasilje preraste u historijsko nasilje nad nekom stranom zaustavljajući tako historiju u njenom toku i onemogućujući da se desi nova, bolja budućnost. Tako nas i osuda četničkih, ustaških, njemačkih i talijanskih zločina za vrijeme Drugog svjetskog rata na našim prostorima ne smije zaslijepiti za previđanje jednako strašnih partizanskih zločina i svega onoga što se dešavalo krajem Drugog svjetskog rata i nakon toga s neistomišljenicima jugoslavenskog komunističkog režima koji je iza sebe ostavio tolike grobnice od Slovenije do Makedonije", izjavili su iz Bosne Srebrene.
Nadalje Franjevačka provincija podsjeća da se među žrtvama tog komnističkog režima nalaze i deseci franjevaca Bosne Srebrene. Provincija je ostala bez 57 svojih članova (39 svećenika, 1 brat laik, 9 studenata i 8 đaka sjemeništaraca), pobijenih iz vjerske i nacionalne mržnje.
"Jugoslavenska komunistička vlast pogubila je 663 crkvene osobe, što se ni približno nije dogodilo ni u jednoj komunističkoj državi nakon Drugog svjetskog rata i što zorno pokazuje o kakvom se zločinačkom i protuvjerskom režimu radilo. Iz iste te mržnje, na najokrutniji način - uz teška i masovna kršenja 'Ženevske konvencije o zaštiti ratnih zarobljenika' iz 1929. godine te zakona i običaja ratovanja, ubijen je golem, još uvijek neutvrđen broj ratnih zarobljenika i civila, među njima starijih osoba, žena i djece. Pitanje je postoji li ijedno naše selo i porodica koji nisu 1945. godine ostali bez nekoga od članova svoje uže ili šire porodice. Čitavi krajevi nakon Drugog svjetskog rata ostali su prepuni ratnih udovica i ratne siročadi. Bleiburg, Kočevski Rog, Tezno, Maribor, Huda jama i stotine drugih jezivih lokaliteta od Slovenije do Makedonije najbolji su dokaz 'antifašizma' i 'humanizma' komunističkog režima koji je vladao ovim krajevima od 1945. do 1990. godine, a čiji pad još mnogi ne mogu prežaliti", saopćili su i Bosne Srebrene.
Uprava Bosne Srebrene podsjeća javnost kako je Vijeće Europe 2006. godine usvojilo "Rezoluciju o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima" u kojoj je osudilo "masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina", precizirajući "da su ta djela nasilja uključivala individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prisilni rad i druge oblike masovnog psihičkog terora". A 2019. godine Evropski parlament usvojio je "Rezoluciju o važnosti evropskog sjećanja za budućnost Europe", koja izrijekom izjednačava zlo fašizma i zlo komunizma. Evropski parlament naime "naglašava da je Drugi svjetski rat najrazorniji rat u historiji Evrope, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939. […]" i "podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubistva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti".
"Obje te rezolucije u našoj su javnosti gotovo u potpunosti ignorirane, što i ne treba čuditi kad se zna da u njoj dominiraju tzv. 'antifašisti' kojima je glavni cilj spriječiti suočenje našeg društva s komunističkim zločinima i nasljeđem, te čitav hrvatski narod, izuzev tzv. 'poštenih Hrvata', proglasiti ustaškim. Uz odlučno odbacivanje orkestriranih huškačkih napada, politikantskih zadiranja u isključivo vjerska pitanja i pokušaja ugrožavanja vjerskih sloboda te uz podršku održavanju mise za sve nevine žrtve nastradale u Drugom i nakon Drugoga svjetskog rata, Uprava Bosne Srebrene u potpunosti se i nedvosmisleno ograđuje od nekolicine članova Provincije koji svojim javnim nastupima u medijima na bilo koji način relativiziraju blajburšku tragediju našeg naroda, a koji i inače svojim dosadašnjim necrkvenim aktivizmom već dugo godina, kršeći norme crkvenog i redovničkog prava, pridonose rušenju ugleda Provincije Bosne Srebrene i zbunjivanju naših vjernika. Slijedeći evanđeosku poruku ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku i njegujući vlastiti vjerski i nacionalni identitet hrvatskog naroda u BiH, bosanski franjevci su uvijek iskreno žalili za svim nevinim žrtvama kako svoga tako i svih drugih naroda u našoj domovini Bosni i Hercegovini kojima su razne ideologije, posebno fašistička i komunistička, oduzele pravo na život i budućnost", zaključili su iz Bosne Srebrene.
