Fra Mile Babić: Biti na strani zločinaca je u suprotnosti sa Svetim pismom

"Molitveni skup imao bi smisla samo ako bi se vjernici molili za obraćenje onih koji su počinili zlo. Naime, svaka molitva u kršćanstvu počinje pokajanjem za vlastite grijehe. U bit kršćanstva spada poziv na obraćenje, a to znači da je svaki čovjek pozvan da mijenja sebe nabolje, da se svaki dan oslobađa od zla i čini dobro. Biti na strani počinitelja zločina, a ne na strani žrtava, u proturječju je sa Svetim pismom, s crkvenom tradicijom, s crkvenim učiteljstvom, s papom i s općim osjećajem vjernika", kazao je za Klix.ba fra Mile Babić.

Babić kaže kako je to nespojivo s biti kršćanstva gdje spada ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, nespojivo je s Deset Božijih zapovijedi te je nespojivo s vrhuncem kršćanskoga humanizma očitovanoga u Evanđelju po Mateju: "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste" (25.40).

"Vjerske zajednice imaju golemu odgovornost jer su obavezne živjeti i djelovati prema svojim bitnim principima, a to su ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Nas je katolike papa Ivan Pavao II pozvao da se i kao pojedinci i kao zajednica kajemo za svoje grijehe koje smo počinili u prošlosti. Naša je veličina u priznavanju svojih grijeha, a ne u njihovu sakrivanju. Papa je to nazvao "purificatio memoriae" - čišćenje pamćenja. Moramo se suočiti s istinom svoje prošlosti, jer ako tu istinu ne priznamo i ne posvijestimo sebi, ponavljat ćemo zla iz svoje prošlosti. Zato je veoma važno suočavanje s istinom jer bez njega nema pomirenja. Pomirenje se ne može temeljiti na laži", nastavlja objašnjavati fra Mile Babić.

Sjetimo se kako je Nelson Mendela u Južnoafričkoj Republici, nakon tolikih zala koja su bijelci počinili, osnovao komisiju za istinu i pomirenje, prisjeća se Mile Babić. I krenuli su dobrim putem. Trebamo učiti od onih koji su konkretnim primjerom pokazali put prema pomirenju.

"Budući da kod nas vlada nacionalni kolektivizam, a imamo ih tri, znamo da svaki od njih apriori, bez dokazivanja, brani svoje kao nevine, bez obzira na to što to nije u skladu s istinom. Potrebno je najprije omogućiti demokraciju unutar ovih kolektivizama, tj. da svako smije misliti svojom glavom i odlučivati svojom voljom, a ne da mu nacionalne vođe sole pamet. Bez lične slobode i bez ličnog suočavanja s istinom ne možemo načiniti civilizacijski korak naprijed. U tom smislu presuda čije izricanje očekujemo neće prouzročiti ništa drukčije od onoga što su prouzročile dosadašnje haške presude. Ali ima tu još jedna važnija stvar: ono što je Hag počeo, mi ćemo morati dovršiti ako želimo postati zdravo društvo i demokratska zemlja", kaže na kraju fra Mile Babić.