Femicid u BiH: "Previše tolerišemo nasilje oko sebe i onda se iščuđavamo ovakvim situacijama"
U jeku povećanja slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini, Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, podsjetila je da svaki dan svi skupa moramo raditi na prevenciji i javnoj osudi nasilja.
Kritika, prozivke, kontrola šta jedete i nosite i fizičko nasilje. Kada dođe do fatalnih posljedica o kojima smo danas svjedoci onda se možemo samo zapitati gdje živimo, kolika je naša odgovornost kao pojedinca, kao društva, kako to štitimo žrtve nasilja i kako im pomažemo, hoćemo li išta naučiti iz ovoga i kako dalje?!
Ako nema prevencije, nema ničega. Previše tolerišemo nasilje oko sebe i onda se iščuđavamo ovakvim situacijama. Mislim da je bitno to što se trenutno femicid kao takav ne percipira. Čini mi se da pokušavamo i kroz djelovanje institucija i kroz statistiku ublažiti činjenicu da govorimo o muškom nasilju nad ženama. Mogu zvučati radikalno, ali to je to.
Kako objašnjavate pojam femicida?
Femicid je najekstremniji oblik rodno uslovljenog nasilja i definiše se kao "ubistvo žena jer su žene". Odnosno, mogli bismo reći da se radi o zločinu iz mržnje nad osobama ženskog pola, koji je motivisan polom žrtve.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), “većinu slučajeva femicida počine partneri ili bivši partneri, pri čemu je prije toga često prisutno zlostavljanje, prijetnje ili zastrašivanje, seksualno nasilje ili situacije u kojima žene imaju manju moć ili manje sredstava od svojih partnera”.
Kod muškaraca okidač je element posesivnosti “moja si ili ničija”. Problem je u činjenici da žena ne može izići iz nasilne veze bez prijetnji i fizičkog nasilja. Dio odgovornosti leži i na propustima institucija (neizricanje i slaba provedba zaštitnih mjera) ali i na zajednici poput neprijavljivanja od strane rodbine koja je upoznata s nasiljem ali se ne želi miješati.
U kojim situacijama se javlja nasilje u porodici?
Nasilje u porodici pogađa ljude svih starosnih doba, pola, seksualnosti, kulture i nivoa prihoda. To nije problem usmjeren samo na žene, iako je statistički veća vjerovatnoća da će doživjeti nasilje u porodici nego muškarci. Nasilje u porodici može da obuhvati širok raspon prisilnih i kontrolisanih ponašanja i može se dogoditi između intimnih partnera ili članova porodice.
To je obrazac koji se ponavlja širom svijeta - posebno u zemljama gdje su socijalne usluge loše ili nepostojeće i gde su stambene situacije duboko nesigurne. Djeca također trpe u tim okolnostima, jer svjedočenje zlostavljanju može da ima jednak uticaj na mentalno zdravlje mladih kao što je i samo zlostavljanje.
Koji svi oblici nasilja postoje?
Nasilje u porodici može biti fizičko, seksualno i / ili psihološko. Nasilje utječe na ženino emocionalno, socijalno i psihološko blagostanje što često rezultira simptomima depresije, anksioznosti, post-traumatskog stresnog poremećaja ili čak samoubistvom. Vjerovanja poput "bilo mu je žao poslije" ili "postoje ljudi kojima je mnogo gori od mene" su previše česta. Suviše često žene krive sebe. NEMA opravdanja za nasilje u porodici. Zdravi odnosi ne uključuju nasilje ni u kojem obliku.
Fizičko zlostavljanje samo je dio sistema ponašanja. Žene mogu doživjeti zlostavljanje i nasilje bez fizičkog povređivanja, naprimjer zastrašivanja, izolacije i prisile.
Finansijska zloupotreba, naprimjer, postepeno preuzimanje kontrole nad bankovnim računima i finansijskim transakcijama.
Emocionalno zlostavljanje, naprimjer, oduzimanje nezavisnosti, samopouzdanja i samopoštovanja. Ovo pomaže počiniocu da održi snagu i kontrolu u vezi.
Verbalno zlostavljanje, naprimjer, konstantno je izloženo izjavama koje negativno označavaju osobu.
Seksualno zlostavljanje, naprimjer, bilo koji oblik prisilne ili neželjene seksualne aktivnosti. Seksualno zlostavljanje je najčešće među ljudima koji se poznaju, uključujući i bračne odnose.
Socijalno zlostavljanje, naprimjer, izolovanje osobe od provođenja vremena sa porodicom i prijateljima i učestvovanje u društvenim aktivnostima.
Konačno, uzrok porodičnog nasilja je želja za stjecanjem moći i kontrole nad drugom osobom.
Šta mogu drugi da urade ako sumnjaju da je voljena osoba žrtva nasilja u odnosima?
Pazite da komunikacija bude otvorena. Ljudi ne moraju posebno da pišu o svojoj zabrinutosti zbog nasilja, već samo da pitaju: "Kako si?" Dajte ljudima da znaju da, iako se osećaju izolovano i napušteno, oni tamo negdje imaju prijatelje. Zaista, prijatelji i članovi porodice su nedovoljno iskorišten resurs. Skloništa su za neke apsolutno neophodna, ali svi imamo prijatelje i porodicu i ta podrška može biti ono što neko dobije nasilnim vezama. Oni bi uglavnom trebali slušati i odupirati se uobičajenom nagonu odnosno potrebi da kažu stvari poput: "Moraš da odeš" ili "Ja bih otišao/la da sam na tvom mjestu". Samo budite prijatelj i ne osuđujte to šta druga osoba radi.
Kako to sve utječe na djecu?
Istraživanja pokazuju da je povećani nivo stresa među roditeljima često glavni prediktor fizičkog zlostavljanja i zanemarivanja djece. U mnogim domova za djecu dešava se oluja kojom su izložena većem riziku za ove negativne interakcije. Roditelji u stresu mogu češće da reaguju na zabrinuto ponašanje ili zahtjeve svoje dece agresivno ili nasilno.
Svi roditelji bi se trebali usredsrediti na održavanje svog stresa što je moguće niže, poput razgovora ili šetnje i manjim medijskim izlaganjem. Sve što smanjuje stres može smanjiti rizik od zlostavljanja i zanemarivanja.
Zašto žene ostaju?
Mnogo je razloga zbog kojih žene ostaju u nasilnim vezama. Često još uvijek vole svog partnera i nadaju se da će se stvari promijeniti. Brinu se o dobrobiti svoje djece i uticaju odvojenosti od oca. One su možda izgubile rasuđivanje u vlastitoj sposobnosti donošenja odluka, osjećaju se zbunjeno i nesposobno da odluče kuda dalje.
Postoji strah da ne izgube dom i nedostatak finansijske nezavisnosti. Može postojati pritisak da ostanete zajedno od strane porodice, crkve ili prijatelja. Možda su trudne i nadaju se da će to poboljšati stvari.
Nažalost, nasilni odnosi se rijetko mijenjaju, uprkos lažnim obećanjima, a možda čak i vremenima kada zlostavljanja nema. Važno je da održavate kontakt sa ljudima koji vas podržavaju i imate jasan plan bjekstva za hitna ili potencijalna eskalacija u nasilju. Komunicirajte i podijelite ove podatke svojoj djeci i osigurajte da se svi ključni dokumenti nalaze na jednom, lako dostupnom mjestu. Postoje usluge koje vam mogu pomoći da odlučite šta je najbolje za vas i vašu porodicu.
Šta biste preporučili osobama koje su se osjetile nesigurnim?
Ako osjetite da se napetost u vašem domu pogoršava sa onima sa kojima živite, osjećate prijetnju ili osjećate da vam mogu nauditi, postoje mjesta gde možete dobiti pomoć za to vrijeme. Možete dobiti savjet o upravljanju situacijom ili napuštanju te situacije.
BiH ima dvije SOS linije i obje su besplatne i aktivne za pozive. Za savjet šta da radite, pozovite ili 1265 za FBiH ili 1264 za RS da biste dobili prvostepenu psihološku i socijalnu podršku. Da biste prijavili nasilno djelo, pozovite policiju na broj 122.
