Feković-Kulović: Hapšenje Mladića - trgovačka razmjena
Za televiziju TV5 Monde izjavila je: "Sve žrtve iščekuju ovaj trenutak godinama, ali i obeshrabrenje, s obzirom na sudski proces koji će uslijediti. Poznajemo sporost procedura u Haškom tribunalu. To je jako demoralizirajuće. Među svim velikim zločincima koji su saslušavani, nijedan nije dobio primjerenu kaznu. Milošević se izvukao umrijevši u zatvoru. Treba čekati još koju godinu da bi se došlo do presude Karadžiću. Ustvari, euforija traje koji sat prije nego se shvati da to hapšenje nije ništa", kazala je Feković-Kulović.
Na pitanje šta za nju predstavlja činjenica da je Mladića uhapsila tajna služba Srbije, odgovorila je: "Po meni je to trgovačka razmjena. Kad Srbija preda jednog zločinca, svaki put se radi o nekom aranžmanu s Evropom. Kao i Karadžića, i Mladića su štitile srpske tajne službe. Ako su vlasti odlučile da ga uhapse, to je da bi zaradile kartu za ulazak u Evropsku uniju. Smatram da je to jako nepravedno jer BiH mora čekati još cijelu deceniju prije nego njena kandidatura bude prihvaćena, iako je ona razorena ratom. Nimalo nemam povjerenja u srpsku politiku. Pred Evropskom unijom Boris Tadić izigrava finoću, ali na Balkanu on nastavlja da podržava separaciju BiH."
U vrijeme kad se 1995. desio genocid u Srebrenici Mihrija je bila u Švicarskoj. Kaže da je teško podnijela taj period i da je bila izvan sebe. Potom se uključila u akcije pomoći brojnim izbjeglicama i malo pomalo sačinila mozaik o tome šta se desilo u Srebrenici.
"Tada nisam imala hrabrosti da napišem knjigu. Previše me je boljelo. Za desetogodišnjicu masakra ipak sam s jednim prijateljem dramaturgom sudjelovala u pripremi dokumentarnog komada, u kojemu su učestvovali preživjeli Srebreničani. Oni su ti koji su, poslije prikazivanja komada u teatru Saint-Gervais u Ženevi, od mene tražili da napišem knjigu. Za to mi je trebalo tri godine", ispričala je književnica
Kaže da ju je najviše potresla priča jednog 14-godišnjaka koji je s ocem bježao prema slobodnoj teritoriji, koja je bila udaljena nekih sto kilometara.
"Bio je dio kolone koju je činilo 15.000 ljudi u bijegu od srpskih vojnika. Zaštićen drvećem, preživio je prve bombe. U bijegu je vidio šest žrtava, među kojima i svog školskog druga mrtvog u potoku. Prilikom sljedećeg bombardovanja nastala je potpuna panika. Bila je noć. Pokušao je da se pridrži za jedan ruksak, misleći da je to ruksak njegovog oca, ali, jako slab, on ga je pustio i do današnjeg dana ne zna ko je stvarno bila ta osoba", prisjeća se Mihrija svjedočenja dječaka koji se zatekao sam, bez oca, koji je nestao, a poslije preživio i napad otrovnim gasovima.
"Umirao je od gladi i žeđi. Na izmaku snaga, predao se Srbima i našao se u središtu livade na kojoj je bilo poredano oko hiljadu zarobljenika. U kući preko puta, pedesetina srpskih vojnika je klala ranjenike. Krici su bili užasni. Potom je jedan čovjek tražio od njega da ustane i rekao mu da ga oslobađa kako bi svojima ispričao šta im rade", dodaje Feković-Kulović koja ima podatke da se, osim pobijenih i nestalih muškaraca iz Srebrenice, traži oko 500 žena, koje su vjerovatno bile silovane, a potom i zaklane.
"Za jednu ženu silovanje je skoro kao smrt, posebno za mlade, nevine i neudate djevojke. Jednom silovane, one više nemaju budućnosti", objašnjava ova hrabra žena.
Kad je prikupljala svjedočenja preživjelih Srebreničana, primijetila je da je muškarcima najteže padalo što su u svemu tome bili potpuno nemoćni, što nisu mogli zaštititi svoje žene i djecu. Kod žena je najviše bilo straha i panike, posebno kod onih koje nisu uspjele pobjeći prije 12. jula i dolaska Mladića.
"Jedna od preživjelih mi je rekla da nije spavala cijeli mjesec. Druga mi je ispričala da je u noći sa 12. na 13. juli bila toliko zahvaćena panikom da je ostavila kćerku i krenula da bježi prema šumi. Njena majka ju je uspjela stići i vratiti nazad govoreći: 'Gdje to hoćeš da ideš? Ne možemo nigdje ići'", prenosi svoje utiske Mihrija i Srbima predbacuje što sve to negiraju.
"Izuzev nekoliko prikazanih filmova, nema nikakvog pravog truda da se informiše, ispriča. Ljudi govore koješta, čak i na televiziji. Srbi apsolutno moraju odraditi posao onako kao što je uradila Njemačka po okončanju vladavine nacizma i Drugog svjetskog rata", njena je poruka.
