Ermin Kuka upozorava: Slavljenje ruskih dobrovoljaca u Višegradu je opasan revizionizam

Uprkos tome ministar rada i boračko-inavlidske zaštite RS-a Radan Ostojić danas polaže vijence kod Centralnog ruskog spomenika na Vojničkom groblju Megdan. Podsjećanja radi ovo obilježavanje vezuje se za događaje iz 12. aprila 1993. godine, kada su na kotama Zaglavak i Stolac vođene borbe između ruskih dobrovoljačkih jedinica i pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. Naime, 12. aprila 1993. godine pripadnici Drugog objedinjenog ruskog dobrovoljačkog odreda pod komandom Trofimova Mihaila Viktorovića izveli su napad na kote Zaglavak i Stolac, koje su branili pripadnici 1. Slavne višegradske brigade Armije RBIH. U tim sukobima poginula su trojica ruskih dobrovoljaca, Vladimir Sofanov, Dimitrij Popov i Konstantin Bogoslovski, a vlasti Republike Srpske taj datum uvrstile su u zvanični kalendar obilježavanja.

U Višegradu su podignuta i spomen-obilježja ruskim dobrovoljcima, uključujući lokalitet Megdan i brdo Bikavac, što dodatno produbljuje kontroverze, posebno među povratnicima i porodicama žrtava ratnih zločina počinjenih na ovom području.

Historijski kontekst i upozorenja struke

Osvrćući se na ulogu stranih dobrovoljaca u ratu u BIH, kao i o problematičnosti njihovog današnjeg glorificiranja, Ermin Kuka, naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava ističe da prisustvo ruskih dobrovoljaca na ratištima u istočnoj Bosni nije bilo sporadično niti beznačajno.

"Oni su bili dio šireg vojnog angažmana na strani VRS i učestvovali su u operacijama koje su ostavile teške posljedice po civilno stanovništvo, oni su bili aktivni sudionici ratnih orgijanja, zvjerstava i pljački počinjenih na prostoru RBIH, prvenstveno u dolini rijeke Drine. Radi se dobrovoljcima i plaćenicima koji su učestvovali u agresiji na RBiH u periodu od 1992-1995. godine i zajedno sa četničkim hordama činili okrutne i normalnom ljudskom umu neprihvatljive i neshvaćene zločin", ističe Kuka.

On naglašava da je problematično kada se takva uloga danas interpretira isključivo kroz prizmu "herojstva".

"Obilježavanje Dana ruskih dobrovoljaca predstavlja oblik historijskog revizionizma, jer se zanemaruje širi kontekst rata, uključujući sistematske zločine, etnička čišćenja i stradanja civila. Takav pristup ne doprinosi pomirenju, nego produbljuje podjele", upozorava Kuka.

Suprotstavljeni narativi i svjedočenja učesnika

U javnom prostoru posljednjih godina dodatno su prisutni i narativi samih učesnika tih događaja. Tako je Vladimir Fedorovič Sidorov, jedan od učesnika borbi, u dokumentarnom filmu "Anđeo sa gore Zaglavak" koji je snimljen po nalogu i uz finansijsku podršku Vlade RS-a opisivao početak napada i pogibiju svojih saboraca. S druge strane, Aleksandar Kravčenko, jedan od najpoznatijih ruskih dobrovoljaca na ovom području, kasnije je objavio knjigu u kojoj ove događaje prikazuje kao "herojsku odbranu".

"U bitci je teško ranjen gelerima u glavu Aleksandar Kravčenko, jedan od najpoznatijih ruskih plaćenika na ratištima u okolini Višegrada, kao i Vladimir Jeger. On je napisao knjigu Ruski dobrovoljci, koja je objavljena 2024. godine u Beogradu i promovisana u Višegradu u Andrićgradu. Katalogizacija i publikacija je urađena u Narodnoj biblioteci Srbije, razvrstana pod oznaku "Građanski rat – Bosna i Hercegovina 1992-1995 – U uspomenama". Kravčenko je bio najmlađi dobrovoljac Drugog ruskog dobrovoljačkog odreda (RDO), a nagrađen je zlatnom medaljom "Za hrabrost" RS-a. Kravčenko u svojoj knjizi piše: "Početkom marta dobrovoljci su upućeni u operaciju osvajanja neprijateljskog uporišta u selu Džankići. Tako je započeo mjesečni boravak na uzvišicama Zaglavak i Stolac, završen njihovom herojskom odbranom 12. aprila 1993. godine". Očigledno je kako Kravčenko izvrće i falsificira činjenice, budući da je istina zapravo ta da su tu doživjeli veliki vojnički poraz koji su im nanijeli branioci, pripadnici 1. Slavne višegradske brigade Armije RBIH", podsjeća Kuka.

Zanimljiv detalj donosi i Boris Zemcov, još jedan ruski dobrovoljac i autor ratnih zapisa, koji u svojim bilješkama opisuje šest sati teških borbi, ali i navodi da su pojedine jedinice, uključujući kozake, napustile položaje zbog nezadovoljstva isplatama. Taj podatak dodatno baca svjetlo na unutrašnje odnose među samim dobrovoljačkim formacijama.

"Boris Zemcov, u svojoj knjizi "Iz dnevnika ruskog dobrovoljca", objavljenoj 2017. godine u izdanju Udruženja za očuvanje baštine "Dijak" Priboj Majevički i Udruženja građana srpsko-ruska zajednica "Zavet" Bijeljina-Beograd, piše i o ovoj bitci. Konstatira da je boj trajao šest sati, uz napomenu da "svako ko je preživio ima pravo da 12. april slavi kao dan svog drugog rođenja". Dalje piše: "Istina je, te noći je na položaju, prema nekakvom kao ranije ugovorenom rasporedu, trebalo da bude ne samo naša 'seljačka' smena, nego i smena čisto 'kozaka'. Istina je, kozaci su napustili položaje i krenuli u kasarnu da 'traže prava od srpskih komandira jer im nije na vreme dat novac', iako je suma bila beznačajna", ističe Kuka.

Kuka upozorava na važnost ovakvih izvora te ističe da je u naučnom i društvenom smislu, ključno insistirati na provjerenim izvorima i dokumentima kao i da svako selektivno tumačenje događaja iz prošlosti vodi ka iskrivljenoj slici stvarnosti i onemogućava izgradnju povjerenja među zajednicama.

Institucionalna šutnja

Obilježavanje ovog datuma već godinama prati i izostanak reakcije nadležnih institucija. Iako su ranije podnošene prijave Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, konkretni koraci po tom pitanju nisu vidljivi.

"Izostanak institucionalnog odgovora šalje poruku da je prihvatljivo javno afirmirati narative koji su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama o ratu. To je posebno osjetljivo u sredinama poput Višegrada, gdje su počinjeni neki od najtežih zločina. Mada su Tužilaštvu BIH još prije četiri godine podnesene prijave zbog ovakvog obilježavanja, tokom kojeg se govori samo i isključivo o srpskim i ruskim prostorima, teritorijama, odnosima, kao i zbog uznemiravanja Bošnjaka i širenja nacionalne i vjerske mržnje koje to obilježavanje neizostavno prati, ni do danas nisu poduzeti nikakvi koraci", ističe Kuka.

Višegrad, kao jedno od najteže pogođenih mjesta tokom rata u Bosni i Hercegovini, i dalje ostaje simbol dubokih podjela u tumačenju historije. Za mnoge povratnike, obilježavanje Dana ruskih dobrovoljaca predstavlja dodatnu traumu i osjećaj nesigurnosti.

"Bez jasnog i odgovornog odnosa prema prošlosti, uključujući imenovanje i osudu zločina, teško je govoriti o istinskom pomirenju. Društvo koje relativizira ili prešućuje zločine rizikuje da ih ponovi u nekom drugom obliku. Danas u Bosnu i Hercegovinu slobodno ulaze ljudi poput Kravčenka, Sidorova i drugih, a institucije se ne izjašnjavaju niti djeluju po ovom pitanju. Opravdanim se, stoga, postavljaju pitanja da li političko Sarajevo uopće zanimaju Bošnjaci u Višegradu i kome odgovara da Bošnjaci ne budu politički narod u Višegradu?" zaključuje Kuka.