Rektorica u penziji
440

Elbisa Ustamujić: I u ratu sam znala da me mogu ubiti, ali mi ne mogu uzeti znanje

G. Š.
Elbisa Ustamujić (Foto: G. Š./Klix.ba)
Elbisa Ustamujić (Foto: G. Š./Klix.ba)
Povodom obilježavanja 43. godišnjice postojanja i rada Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru danas je upriličeno druženje penzionisanih radnika te visokoškolske ustanove, koje je oživjelo brojna sjećanja, ali i otvorilo rasprave o stanju visokog obrazovanja.

Srdačni susreti nekadašnjih kolega pokazali su koliko im je značajno druženje i čuvanje sjećanja na dane kroz koje su imali mnogo posla i obaveza ali i zajedničkih lijepih trenutaka. No nije moglo da se ne govori i o trenutnom stanju visokog obrazovanja, jer kako su kazali, naučni radnici nikada nisu u penziji.

Sjećanje na zajednički rad

Da naučni radnik nikada nije u penziji svjedoči profesorica emeritus Elbisa Ustamujić koja je oformila Fakultet humanističkih nauka, te bila dekanica, a potom rektorica. Ona je u penziji napisala nekoliko knjiga.

"Pišem knjige od kada sam otišla u penziju zato što od intenzivnog rada, posebno u onom periodu poslije rata kad sam morala predavati na nekoliko univerziteta, kada sam ulagala sve napore u rast i razvoj ovog univerziteta, nisam imala vremena za nekakvo zaokruživanje svog naučnog rada koji je sada duži od 50 godina", pojasnila je Ustamujić za Klix.ba.

Zabrinutost za visoko obrazovanje

Lijepo je, kaže ona, susresti se sa svojim kolegama jer su mnogo dobrog i posla vidjeli zajedno. No, kaže da danas oni dijele zabrinutost za visoko obrazovanje u BiH.

"Postoje velike razlike između univerzitetskih i kadrova i univerziteta koji niču i koji tek treba da svoje ime kroz budući neki rad zasluže", kaže Ustamujić. Naglašava da je sretna što je radila na jednom od prvih univerziteta u BiH.

"Trudili smo se da postavimo temelje i stručnost nauke i obrazovanja. Kriteriji su bili sasvim drukčiji, ali i odnosi između profesora i asistenata. Profesora je bilo vrlo malo, a 50-ih godina, kad je formiran Univerzitet u Sarajevu, na prste jedne ruke su se mogli nabrojati doktori nauka. Za ovo vrijeme je Bosna i Hercegovina dala svjetske stručnjake u visokom obrazovanju", kaže Ustamujić.

Podrška provjeri diploma

Sada je, kako naglašava, kvantitet iznad kvaliteta, a on što je poražavajuće, po njenim riječima, je činjenica kako je upitno hoće li kvalitetni kadrovi uopće dobiti posao na vrijeme.

"Teška je situacija, mnogo ljudi studira, ali nažalost ne uvijek iz potrebe i svog ličnog kapaciteta, nego i iz toga što nema posla pa poslije srednje škole odmah produžuju da se dalje školuju", pojašnjava Ustamujić.

Ipak, znanje koje steknu, kako kaže, upitno je. Stoga nema ništa protiv provjere diploma.

"Priča se svašta. Neka se diplome provjeravaju", kaže ona. Pita se ko se treba uopće uzbuditi zbog toga što se diplome provjeravaju, ako su stečene kako treba.

No, uprkos teškom stanju u obrazovanju poručuje mladima da od pravog znanja koristi mora biti i da se ne obeshrabruju na putu ostvarivanja svojih ciljeva.

"Ja sam i u ratu znala samo jedno, da me mogu ubiti, ali da mi ne mogu uzeti znanje, ono će otići sa mnom“, poručila je Ustamujić u razgovoru za Klix.ba.

Zadovoljstvo u uspjehu

Stoga je poručila stručnjacima visokog obrazovanja i kreatorima, ali i sudionicima čitave priče da svaki uloženi trud vodi do uspjeha i do ličnog zadovoljstva.

Današnje druženje s ljudima koji su svoje znanje ugradili u temelje Univerziteta Džemal Bijedić veoma značajnim smatra i aktuelni rektor Elvir Zlomušica.

"Iz zahvalnosti prema ljudima koji su dali svoj doprinos Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru i donijeli visoko obrazovanje na prostorima Hercegovine ovaj događaj tradicionalno organiziramo već nekoliko godina. Oni su dokaz da nije sve krenulo od nas, nego da je neko prije nas uložio svoj trud, znanje i vještine da bismo mi to imali i baštinili najbolje što možemo", kazao je Zlomušica.