Džemal ef. Gadara: Post u Počitelju je više od užitka
Podsjetili smo ga na minula vremena u kojima su stari stanovnici Počitelja Gadari pričali kako je Počitelj prepun dženetskih simbola. Ispod prekrasnog grada, koji ima i džamiju i kulu, strme i uske sokake, teče prekrasna zelena rijeka Neretva. U baštama rastu plodovi voća koji se spominju i u Kur'anu: smokve, šipci, masline i, uz to, još mnogo drugog voća, trešnje, kajsije, breskve.
"Nigdje u Bosni i Hercegovini post ne može biti tako lijep kao ovdje. Zaljubljen sam u post i u ta tiha ramazanska šaputanja dova i molitvi. Stoga već nekoliko godina uzastopno postim svaki četvrtak“, kaže ef. Gadara.
Osjeća ef. Gadara na kraju pete decenije života gdje su granice tog ramazanskog uživanja, pa kaže kako ramazan ima i neku vrstu pomjeranja vremena.
Ramazan je vrsta bezvremena
"Čovjek razmišlja dušom, srcem. Ramazan je neka vrsta bezvremena i stoga nam se na samom početku posta pojave brojne misli o našim mrtvima, o njihovim neponovljivim djelima. Jer, post je Božiji. U tom mjerilima vrijeme ne postoji. To su ti kratki odbljesci dženeta“, tumači ef. Gadara.
Svjestan svoje društvene odgovornosti, sa sjetom u glasu naglašava kako se i taj idilični ambijent počiteljskih ramazana počinje gasiti.
"Sve je manje ljudi koji poput mene uživaju u tome. Teško mi pada činjenica da samo desetak ljudi klanja teravih namaz“, svjestan svih razloga koji su utjecali na to, kaže nam ef. Gadara.
Prokomentirao je vrijeme koje živi i zaključio da se stare mahale sve više pretvaraju u staračke domove. Mlađi se sele iz ovog kraja. Uz to, kod mlađe populacije je primjetna i neka vrsta hedonističke lijenosti.
"Njihovim djedovima nije bilo teško ni pješke doći iz obližnjih sela, a njima i autima jeste“, kaže Gadara.
Sa žaljenjem primjećuje da jedan takav ambijent, kakav je Počitelj, više ne koriste sufije, pobožnjaci koji vole razmišljati i diviti se božanskom stvaranju.
"Ja to sve doživljavam i htio bih da nas što više stekne slične utiske“, poručuje Gadara.
Promjena u moralnim vrijednostima
U biografskim podacima o graditleju džamije često se navodi legenda kako je na službi u Istanbulu bez znanja sultana Ibrahim-paša slao novac da se gradi džamija u njegovom Počitelju. Kad je sultan za to čuo, odluči provjeriti da li je to tačno. Na putu do njegovog dvora saznao je i za čudnu naviku Ibrahim-pašinu. U dvorcu je imao jednu sobu u koju nikog nije puštao. Obilazeći dvorac sultan je izrazio želju da uđe i u tu prostoriju. Uzalud je Ibrahim-paša odgovarao sultana. Nije bilo druge morao je otvoriti. U njoj, ništa nije bilo, baš kako je tvrdio Ibrahim-paša. Samo o gredu okačene stare poderane haljine i poderani opanci.
"Evo, vidiš, svijetli sultanu, u njoj nema ništa. Ja sam u ovim haljinama došao iz svog Počitelja i svako jutro uđem u ovu sobu da me na to podsjeti. Jer insan ni melek ni šejtan brzo se uzobijesti, pa mu slava udari u glavu. Kad vidim ove haljine sjetim se da slava nije ljudska i da Allahu valja ostati zahvalan čitav život“, protumačio je Ibrahim-paša.
Sultan mu je, vidjevši njegovu iskrenost i odanost ne smo dopustio da nastavi graditi džamiju već i sam donirao manji iznos novca. Dok nam je pričao ovu staru legendu o kojoj stalno razmišlja, ef. Gadara drhtavim glasom još jednom istaknu žal što su se moralne vrijednosti i odanost vjeri kod modernih Bošnjaka značajno izmijenile.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
