Dvostruki ključ bez brave: Šta presude Ustavnog suda zaista (ne) kažu o HDZ‑ovom modelu

Pitanje Predsjedništva

Tvrdnja HDZ-a da je Izborni zakon ocijenjen ustavnim je zamjena teza, a prijedlog bi mogao biti zauvijek odbačen u US

I kada je kolumnista HMS‑a Milan Šutalo nedavno ustvrdio da je Ustavni sud BiH već "ozakonio" HDZ‑ov prijedlog za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata – famozni "dvostruki ključ" (pobjeda u 3 od 5 kantona s hrvatskom većinom) – učinio je logički salto‑mortale: zamijenio je proceduru vitalnog nacionalnog interesa (VNI) sa meritornom ocjenom ustavnosti. Razlika je velika, a upravo se u toj pukotini skriva cijeli spor.

Presude Ustavnog suda U‑3/17 i U‑14/22: šta piše, a šta ne

Dvije odluke koje Šutalo citira bave se isključivo time da li je HDZ‑ov prijedlog, tada još u formi amandmana, destruktivan za VNI Bošnjaka. Sud je zaključio da nije i tu stao. Spomenute presude nisu posvećene ključnim pitanjima, a to su:

• Neposrednost izbora članova Predsjedništva BiH (čl. V/1 Ustava)
• Jednakost glasa (čl. II/4 Ustava i Protokol 1 EKLJP)
• Usklađenost sa presudama Sejdić‑Finci, Zornić, Pilav...

Zašto je "dvostruki ključ" ustavno neprihvatljiv

Ustavni standard podrazumijeva neposrednost izbora članova Predsjedništva BiH, zatim jednakost glasa te usklađenost sa presudama Sejdić-Finci, Zornić, Pilav...

Ta tri ustavna standarda HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona krši na sljedeći način:

Neposredni izbor krši tako što se predlaže da: Kandidat s najviše glasova u Federaciji može izgubiti ako ne pobijedi u tri “prav(a) kantona” .

Jednako biračko pravo krši tako što se prijedlogom tvrdi da: Glas Hrvata (ili bilo kojeg građanina) iz Sarajeva, Tuzle, Zenice... vrijedi manje od glasa iz Širokog Brijega – što je jasna teritorijalno‑etnička diskriminacija.

Sejdić‑Finci i dr krši tako što - umjesto da ruši etničke barijere, model ih betonira; Ostali se i dalje ne mogu ni kandidirati, a vrijednost njihovog glasa dodatno opada.

Šta retorika "legitimnog predstavljanja" prešućuje

HDZ se poziva na pasuse Ustavnog suda o potrebi da "svaki konstitutivni narod ima legitimnog predstavnika". No Sud nigdje ne tvrdi da isključivo birači tog naroda smiju glasati za "svog" člana. Kolektivna prava ne mogu poništiti individualno pravo svakog građanina na jednak glas – što je temelj i Ustava BiH i Evropske konvencije.

Sličan prijedlogu iz 2022

HDZ za petak predložio izmjene IZ-a, član Predsjedništva iz reda Hrvata bio bi onaj ko pobijedi u 3 od 5 kantona

Elektorski koledž nije za BiH

Prijedlog na prvi pogled može podsjećati na američki model, ali analogija je neodrživa zbog suštinski različitog konteksta. Analogija je neodrživa i sa stanovišta obaveznog repertoara pravila koje BiH mora uskladiti na putu ka članstvu. Kopenhagenski kriteriji zahtijevaju "stabilne institucije koje jamče demokratiju, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava". Ključni sastojak je jednako biračko pravo ("jedna osoba, jedan glas"), potvrđeno i u Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije.

Dvostruki ključ uvodi neproporcionalan filter kantona/etniciteta i time derogira princip direktnosti i jednake težine glasa koji svaki budući član EU mora osigurati. EU‑ov pravni poredak (uključujući Povelju o temeljnim pravima EU, čl. 21) zabranjuje diskriminaciju "na bilo kojoj osnovi, uključujući (…) etničko porijeklo". Kantonalni cenzus sa etničkim podtekstom praktično stvara dvoklasni režim glasa – vrijednost glasa ovisi o etnički "pravoj" teritoriji. Takva odredba bi na EU testu pala već u fazi screeninga poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava). Sa druge strane, presude Sejdić‑Finci, Zornić i Pilav i drugi je dio šireg konteksta, jer Unija pretpostavlja puno izvršenje presuda ESLJP‑a.

"Dvostruki ključ" ih ne provodi nego dodatno cementira prepreke – suprotno preporukama EU‑Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i godišnjim Izvještajima Komisije o BiH. Čak i u federalnim članicama EU (Njemačka, Austrija, Belgija) ne postoji model u kojem kandidat s najviše glasova može izgubiti mandat zbog geografskog ili etničkog "cenzusa". EU smatra konsenzus oko demokratskih procedura preduvjetom stabilnosti. Model u kojem "pobjednik može izgubiti" generira sporove oko legitimiteta već u startu – luksuz koji se ne uklapa u logiku pristupnih pregovora, gdje je cilj smanjiti, a ne povećati izborne kontroverze.

Postoje bolja rješenja

Venecijanska komisija i domaći ustavni stručnjaci odavno nude integrativne modele: npr. četveročlano Predsjedništvo gdje svi glasači biraju sve kandidate, uz blagi prag koji jamči da u prva tri mjesta budu po jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin, dok je četvrto otvoreno. Time se čuvaju identitetske osjetljivosti bez umanjenja biračke jednakosti.

U konačnici, dok god se nude izborna pravila koja bi čuvala "sigurne zone" političkih stranaka, BiH ostaje talac parcijalnih interesa. "Dvostruki ključ" je privlačan onima koji misle u mandatima, a poguban za sve koji misle o dugoročnom legitimitetu i građanskoj jednakosti.

Ustav je tu jasan: jedan građanin – jedan glas. Sve ostalo su dekorativni paravani koji štite interese privilegovane nekolicine, a ne prava svih.