Durakovićev zahtjev stigao u Beč: Članice OSCE-a razmatrat će uspostavu komisije za stanje ljudskih prava u RS-u

Time je ispunjen još jedan proceduralni korak neophodan za razmatranje aktivacije Moskovskog mehanizma. U narednoj fazi, za njegovo pokretanje potrebna je podrška najmanje deset država članica OSCE-a, koje bi zajednički preuzele političku odgovornost za otvaranje međunarodne istrage.

"Nakon što smo informisali lokalni OSCE, sada je zahtjev dostavljen i državama učesnicima Organizacije. Moskovski mehanizam, uspostavljen 1991. godine, jedan je od najsnažnijih instrumenata OSCE-a za reagovanje na ozbiljna i sistemska kršenja ljudskih prava. On omogućava imenovanje nezavisnih međunarodnih eksperata sa mandatom da utvrde činjenice, bez potrebe za saglasnošću države na koju se mehanizam odnosi. Time se jasno potvrđuje osnovni princip OSCE-a da ljudska prava nisu isključivo unutrašnja stvar država, već legitimna tema međunarodne brige", poručuje Duraković.

Također, napominje: "Ukoliko inicijativa dobije potrebnu podršku, to bi bio prvi ozbiljan korak ka internacionalizaciji pitanja sistemske diskriminacije i kršenja ljudskih prava Bošnjaka u entitetu RS. Ovo pitanje se decenijama posmatralo kao interno, a Bosna i Hercegovina, te unutar nje - entitet RS, je rijetko bila suočena s međunarodnim zahtjevima za odgovornost, osim u uskom kontekstu Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma i obaveza vezanih za povratak izbjeglica."

Vrijedi napomenuti da su se u brojnim slučajevima domaći pravni lijekovi pokazali neefikasnim, što je razlog više za međunarodnu intervenciju. Iako je diskriminacija u obrazovanju pravosnažno utvrđena u slučajevima Vrbanjci kod Kotor-Varoša i Konjević Polje kod Bratunca, to nije rezultiralo reformom obrazovnog sistema niti aktivnim mjerama Vlade RS-a.

U praksi se u potpunosti ignoriše i Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, koji je upravo OSCE moderirao i koji je trebao osigurati institucionalni okvir za zaštitu prava djece iz nevećinskih zajednica.

"Dodatni primjer selektivne primjene zakona predstavlja Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske, kojim je propisano da se etnička struktura policije usklađuje sa posljednjim popisom stanovništva, a ne sa popisom iz 1991. godine. Međutim, ni postojeći sastav policijskih struktura ne odražava ni podatke iz popisa 2013. godine, što ukazuje na trajnu podzastupljenost Bošnjaka u sigurnosnim institucijama. Isto je sa upravom, sa javnim preduzećima. Problem je sistemski i targetirano razvijen da ohrabruje diskriminaciju", ukazuje potpredsjednik entiteta Republika Srpska.

Prema navodima Ćamila Durakovića, u Budžetu Republike Srpske manje od jedan posto sredstava namijenjeno je bošnjačkoj zajednici, što potvrđuje obrazac budžetske i razvojne marginalizacije. Istovremeno, napadi iz mržnje se često ne procesuiraju kao takvi, nekoliko poslijeratnih ubistava nikada nije rasvijetljeno, a napadi na imovinu i lica redovno se kvalifikuju kao „obična“ krivična djela ili prekršaji.

"Vrijeme je da domaće institucije budu pitane šta je urađeno, zašto nije, te šta će uraditi da se stanje promijeni. Ovo nije dnevna politika, ovo je priznavanje dugotrajne krize sistema i vladavine prava", zaključio je Duraković.