Željka Mejakića, Momčila Grubana i Duška Kneževića optužnica tereti za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Navodno su direktno učestvovali u zlostavljanjima i progonima koji su od 30. aprila 1992. do kraja te godine počinjeni nad nesrpskim stanovništvom na području općine Prijedor.
U okviru plana stalnog preseljenja nesrpskog stanovništva je, prema navodima optužnice, više od 7.000 nesrpskih civila bilo predmetom zarobljavanja, odvođenja i samovoljnog zatvaranja u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. U tim logorima zatočeni su držani u nehumanim uvjetima i podvrgnuti teškom fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju. Prema tužbenim navodima, Željko Mejakić je de facto obavljao funkciju komandanta logora Omarska, Momčilo Gruban funkciju komandira smjene straže u tom logoru, a Duško Knežević nije obavljao nikakvu formalnu funkciju u logoru, ali je redovno ulazio u logor gdje je ubijao i premlaćivao.
Nakon iznesenih završnih riječi u ovom predmetu, Kidd je zaključio da određivanje kazne Željku Mejakiću nije lagan posao. S jedne strane, naglasio je, Mejakića ne treba kazniti kao jedinu odgovornu osobu za dešavanja u logoru Omarska, “jer on i nije bio arhitekt tog logora”.
“Da se rat nije desio, skoro smo sigurni da bi on bio ugledni građanin i policajac”, kazao je tužitelj, predlažući da Mejakić treba biti oštro kažnjen jer je igrao ključnu ulogu u vođenju logora Omarska.
Što se tiče Momčila Grubana, Kidd je naglasio da treba uzeti u obzir to da je Gruban, kao komandir jedne od smjena straže u logoru Omarska, pokušavao u tom periodu ublažiti uvjete života zatočenicima te da je minimalna kazna dosad izrečena za vođu smjene straže logora bila deset godina.
Trećeoptuženi, Duško Knežević, prema tvrdnjama optužbe “predstavlja najcrnje noćne more svih zatočenika, bilo koje nacije”, zbog čega je i zatražena kazna od najmanje 35 godina zatvora.
Završne riječi tužiteljstva počele su u ponedjeljak.
U odnosu na prvooptuženog, Željka Mejakića, rečeno je da je “svojim učešćem podržavao, podsticao, omogućavao i podupirao zlostavljački sistem logora Omarska”, da “njegova krivična odgovornost postoji, “i, ako i jest učestvovao protiv svoje volje, to ne udaljava od činjenice da je bio taj koji je vodio računa o efikasnom funkcioniranju logora”. Tužiteljstvo je ustvrdilo da dokazi nepobitno potvrđuju da je Mejakić bio načelnik bezbjednosti i komandant logora Omarska te da je “imao mogućnost da pruži pomoć i sigurnost zatočenicima, ali je to propustio učiniti, kao što je propustio osigurati evidenciju prozivki zatočenika i prijaviti makar jendog stražara za propust u zaštiti zatočenika”.
U odnosu na drugooptuženog, Momčila Grubana zvanog Čkalja, optužba je prihvatila, na temelju svjedočenja zatočenika, da je bio “dobar čovjek, koji je pokušavao život zatočenika učiniti podnošljivijim”, i da je “njegova smjena u logoru bila, bez sumnje, 'najbolja'”, ali je zauzela i stav da “to što je pomagao zatočenicima ne može poništiti svjestan doprinos koji je dao sistemu u svojstvu stražara i vođe smjene”.
Strahote premlaćivanja kojima je Duško Knežević zvani Duća izlagao zatočenike u logorima Keraterm i Omarska tužiteljstvo je opisalo riječju: “Sam dolazak Duće širio je užas u logorima”.
Iznošenje završnih riječi odbrana trojice optuženih zakazano je za četvrtak 22. maja.