Društvo naviklo na polovičnost: Kako i zašto je politici u BiH omogućeno da vlada i bez rezultata

U društveno-političkoj zbilji Bosne i Hercegovine, gdje se još uvijek vode borbe za nacionalna pitanja, gdje do kraja nije sprovedeno suočavanje s prošlošću, gdje ekonomija nije samo ekonomija već dominantnije politika, utoliko je samoj politici lakše tražiti izgovore i za nerad i za opstrukcije i za nesposobnost.

Tako smo kao društvo, između ostaloga navikli da niko nizašta nije nadležan i da je prebacivanje odgovornosti ključna vodilja. Navikli smo i još se hvalimo kako nam humanitarna organizacija pravi kuće nakon poplava, dok država statira.

Navikli smo da glasamo protiv, a ne za, jer bolje barem za sada nema. Navikli smo da pravosnažne presude ne znače i pravdu. Navikli smo da usvajamo felerične zakone pa ih mijenjamo i to proglašavamo pobjedama.

Navikli smo da se budžet države usvaja na isteku te godine za koju se usvaja. Dakle nešto što je nenormalno, nama je već ustaljeno

Navikli smo i prihvatili normalnim da se kazne zatvora otkupe za par desetina hiljada KM.

Navikli smo da je normalno da se javni državni servis raspada. Navikli smo da nemamo jasne državne politike, već tri politike. Navikli smo da je prihvatljivo da domaći političari po mišljenje idemo u ambasade.

Navikli smo da je normalno da se diplome kupuju, a da ministarske funkcije obnašaju oni koji u životu nisu pročitali dvije knjige.

Navikli smo da sanjamo, a ne da sistem uspostavljamo. Navikli smo da uživamo u statusu žrtve, a ne da razmišljamo kao pobjednici.

Navikli da imamo zakon o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, koji je mrtvo slovo na papiru.

I na kraju, možda djeluje kao sitnica, ali navikli smo da je prirodno da rekonstrukcija ceste znači i neravne šahtove, jer valjda je to toliko složen posao da je nemoguće postići nivelaciju.

Sve te navike i netraženje više i bolje baš takvoj politici omogućava da pliva mimo rezultata.