Dragan Čavić: Kao gradonačelnik Banje Luke borit ću se protiv nepotizma i SNSD-ovih zemljoposjednika

Šta sa gradskom administracijom?

Ja imam namjeru mijenjati administrativne navike u kojima činovnici praktično upravljaju procesima umjesto da građani upravljaju procesima. Za poslovnu aktivnost ili rješavanje zapošljavanja jednostavno administracija više odmaže nego što pomaže. To znači da ću izvršiti sječu parafiskalnih nameta, finansirati administraciju prema radnom učinku, a ne prema nekom razrezu koje treba dobiti zbog visine staža ili startnih bodova dobijenih po sistematizaciji. Treba smanjiti krajnju potrošnju i rješiti gubitke tri preduzeća koja su u vlasništvu grada, a imaju gubitke od više 80 miliona KM. Radi se o Gradskoj Toplani i vodenom parku Aquana koji prave ogromne gubitke.

Zašto Banja Luka ne iskoristi potencijal termalne vode kojom obiluje, a moglo bi se riješiti grijanje grada?

Mi imamo problem i u percepciji rješavanja grijanja grada na socijalističkom konceptu koji je napušten svugdje u svijetu. Danas se u mnogim gradovima u svijetu uopšte ne grade toplane nego se postiže energetska efikasnost objekata tako što se prave uštede energije na samom objektu i da objekat crpi energiju iz zemlje, ukratko radi se o nastojanju da svaki objekat bude energetski samoodrživ. Iz toga i nastaju ti famozni pametni gradovi o kojim cijeli svijet govori, kad na području lokalne zajednice imaš energetske izvore koji su trajnog karaktera kao što su izvori tople vode, na čemu recimo kompletan Island i Nordijske zemlje imaju ogromno iskustvo; Banja Luka obiluje termalnim vodama i mogla bi na isti način riješiti probleme grijanja u većem dijelu grada.

Da li postoji mogućnost da novi gradonačelnik Banje Luke učini nešto po pitanju stavljanja u pogon preduzeća koja su propala? Grad nema mogućnost da pokreće bilo koju firmu, a objasnit ću vam i zašto. Državni kapital je prošlost. Tipičan primjer ove tvrdnje je gradska Aquana koja ima gubitak od osam miliona maraka. U isto vrijeme privatni bazeni u Žutim zgradama u naselju Petrićevac ne posluju s gubicima. Međutim, grad je uposlio više od stotinu ljudi u Aquani iako je u dubokom minusu. Takva preduzeća treba restrukturirati i uvesti ih u javna privatna partnerstva. Neka mi neko objasni što će gradskoj upravi ugostiteljski objekti koji nisu rentabilni, a u koje se zapošljava isključivo po partijskoj liniji. Takve poslove ne treba voditi gradska administracija nego poslovni ljudi kojima će se slična preduzeća davati u zakup i od čijeg će pozitivnog poslovanja koristi imati i grad i građani Banje Luke.

Ja želim afirmisati javno privatno partnersto koje u ovom gradu uopšte ne postoji.

Tu postoji i problem vrtića jer trenutno 1.500 djece ne može koristiti vrtiće. Dakle, postoji potražnja i roditelji su spremni da plate. S druge strane, ovu uslugu daje samo ustanova koja je u vlasništvu grada, a to je Zavod za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Tu grad treba uspostaviti sasvim drugačiji princip. Da utvrdi tačno prema finansijskom stanju roditelja u kojoj mjeri će vršiti subvencije za svako dijete bez obzira na to da li je vrtić privatni ili javni. Tada bi svi roditelji znali koliko mogu računati na podršku od grada.

Mi danas na birou imamo ogroman broj ljudi koji su završili fakultete za predškolsko obrazovanje, a nemaju posao iako je potražnja za vrtićima velika. Zato grad treba biti posrednik između ovog ogromnog broja nezaposlenih i ljudi koji bi finansirali otvaranje vrtića u objektima koji trenutno ničemu ne služe, a idealni su za takvu namjenu.

U kolikoj mjeri je korupcija zahvatila Banju Luku i njenu gradsku adminstraciju?

Ja poznajem ključne tačke gdje postoje žarišta korupcije, a to je prije svega izdavanje građevinskih dozvola i u toj oblasti postoji jedan opći haos. Postoje veliki problemi i prisutnost korupcije u kontrolno-inspekcijskim službama grada i komunalnoj inspekciji koje vrše kontrolu grada. Imao sam priliku od korisnika usluga i onih koji su bili objekti kontrole direktno čuti kakve su sve rekete morali plaćati da bi im se primjera radi "skinuo s vrata" pojedini komunalni inspektor koji im je svakodnevno pravio probleme u radu. Činjenica je da to postoji u gradu Banjoj Luci i u borbu protiv toga se mora ući nemilosrdno.

U posljednje vrijeme među Banjalučanima je popularan termin "zemljišna mafija". Možete li pojasni o čemu se tu radi?

Tu postoji jedan organizovani banditski pristup, ja ga nikako drugačije ne mogu nazvati, gdje je SNSD osmislio izmjene zakona koje trebaju legalizovati najveću pljačku u Banjoj Luci, a to je pljačka njenih resursa građevinskog zemljišta. Moj protivkandidat Radojičić je bio predsjednik Narodne skupštine RS-a kada je donesen Zakon o izmjenama i dopunama zakona o eksproprijaciji. Tim izmjenama je učinjeno nešto što se nigdje prije nije desilo u regionu, da za potrebe gradnje privatnih objekata grad i lokalna zajednica može izvršiti eksproprijaciju i privatnog zemljišta. Ovaj zakon je omogućio da u Picinom parku nikne zgrada Mile Radišića, kuma Milorada Dodika. Jedan je u zatvoru, a drugi na slobodi. Sada je u tu zgradu uselio M:tel koji plaća kiriju tim istim ljudima, a oni namjeravaju te objekte prodati najvjerovatnije republičkim institucijama, vidjet ćemo kome će sve iznajmljivati poslovne prostorije ove zgrade.

Radi se o tome da je firma Grand trade Mile Radišića do građevinske dozvole došla falsifikatom, a u tome su saučesnici ljudi iz SNSD-a i na republičkom nivou i na nivou Grada Banje Luke. Saučesništvo je doprinijelo da se dođe do zakonske osnove izgradnje objekta, a Grad Banja Luka je poslužio kao servis bespravne gradnje na ovoj lokaciji i da se dobije upotrebna dozvola na nedovršenom objektu. Naravno, njih je strah kada ja dođem na mjesto gradonačelnika da li će ta upotrebna dozvola i dalje biti u funkciji.

Drugi aspekt je zakon o stvarnim pravima koji je omogućio da se pravo korištenja pretvori u pravo vlasništva i to je poslužilo kao osnov da grad uknjiži na sebe zemljište koje pripada poljoprivrednoj školi. To se ostvarilo preko kriminalnih veza za imovinsko-pravne poslove, a nakon toga da izvrše zamjenu za bezvrijedno seosko zemljište izvjesnog Perice Rapajića i Budimira Stankovića. Stanković je zapravo najveći pajdaš Milorada Dodika, a istovremeno i dalji rođak Igora Radojičića. Igor je, kako čujem, u rodbinskoj vezi i sa suprugom Mile Radišića, stoga on ima velikog razloga da na ovaj lopovluk žmiri kao što su žmirili i njegovi predhodnici.

Zbog ovakvih mutnih radnji Banja Luka je oštećena za više stotina miliona maraka.

Kakvo je vaše mišljenje o firmama koje imaju monopol na obavljanju komunalnih poslova koji pripadaju gradu?

U Banjoj Luci monopol na komunalne poslove imaju isključivo firme koje su u najbližim vezama sa SNSD-om. Jedna od njih je Tamaris, ali ima ih još, tu je i Eko Evro tim i da ne nabrajam. One imaju monopol na poslove koji pripadaju gradu. Veoma je bitno da postoji vrsta konkurencije između firmi koje se bave ovim uslugama, a na taj način bi grad izabrao onu koja je najefikasnija i najekonomičnija. Kada budem gradonačelnik borit ću se da te poslove obavljaju najmanje dvije firme. Grad bismo podijelili na nekoliko oblasti gdje bi se znalo ko šta uređuje i na kraju godine bismo podvukli crtu kako bismo utvrdili ko je bolje radio.

Šta gradonačelnik može učiniti da sportski klubovi u ovom gradu budu što su nekada bili? Primjer propadanja je fudbalski klub Borac.

Sportsko društvo Borac je sistematski uništavano zbog nebrige gradske vlasti i prepuštanja na upravljanje fudbalskog kluba raznim SNSD-ovim marionetama koji su obećavali da će FK Borac izvući iz blata, a u isto vrijeme on je sve dublje i dublje tonuo. Banja Luka je oprala ruke od FK Borac i on se nalazi sam na vjetrometini između utjecaja Milorada Dodika koji vuče sva sponzorska sredstva u svoj košarkaški klub Igokea, smanjujući manevarski prostor da iko iz područja Banje Luke sponzoriše FK Borac. U isto vrijeme ovdje u Krajini uspijevaju klubovi samo onih koji su u vlasništvu SNSD-ovih visokih funkcionera, Igokea u košarci, Krupa u fudbalu.

Kako komentarišete slučaj u banjalučkoj fabrici obuće Bema u kojoj postoji oglasna ploča na kojoj se evidentira da li su prisustvovali predizbornim skupovima SNSD-a ili nisu? To je prije svega krivično djelo i direktor ove firme Marinko Umićević, koji je ujedno i SNSD-ov kandidat za odbornika Banje Luke, ne bi smio da se koristi tim sredstvima prisile. Trebao bi ga prijaviti neko od radnika, ali s druge strane radnici se boje da će ostati bez posla. Sve to govori kakvo smo mi nezrelo demokratsko društvo. Valjda bi svi svoje političko opredjeljenje trebali doživjeti kao individualno pravo čovjeka. To bi bilo isto kao kada bih se ja na vas ljutio zato što vi navijate za Želju, a ja za Borac.

Te zloupotrebe mogu se spriječiti samo djelovanjem ljudi koji su direktno izloženi takvoj vrsti mobinga. Republički tužilac kada čuje o takvom primjeru kršenja zakona odmah bi trebao djelovati, ali ako se radi o sudiji koji pripada vladajućoj političkoj partiji on će ignorisati takve slučajeve i samim tim i on će učestvovati u krivičnom djelu. Kada bi svi radili svoj posao, od Centralne izborne komisije, preko tužioca do sudija, ljudima poput dotičnog koji vrši mobing nad svojim radnicima bili bi sankcionisani i izgubili pravo da učestvuju u izbornoj trci.

Da li bi vaš eventualni dolazak na mjesto gradonačelnika Banje Luke bio indikator SNSD-ovog gubljenja vlasti i na entitetskom nivou?

Jedna stvar koju vladajuća klika koja podržava Radojičića koristi kao argumentaciju da ja ne trebam dobiti glasove Banjalučana je ta da će to biti odskočna daska za rušenje republičke vlasti i kako će ovdje biti stalni konflikt između Vlade RS i mene, a to govori o tome da oni ne žele nikoga ko bi pravio konfrontaciju. Oni kada svoje mišljenje plasiraju u javnost koriste najcrnje boje i sve stavljaju u kontekste nekih obojenih revolucija i slično. Meni ne pada na pamet da pravim bilo kakve konflikte, ali ću ja imati veći utjecaj na repubičku administraciju nego što su imali SNSD-ovi gradonačelnici. Jer njihovi šefovi Banju Luku tretiraju samo kao mjesto odakle trebaju puniti svoje resurse, a svoju pažnju posvećuju mjestima odakle su, Milorad sve vuče u Laktaše. Njemu Banja Luka služi kao resurs kojim će upotpuniti ono što ne može uraditi u Laktašima i da stvori privatne imperije i bogatstva. Primjer tome su upravo pomenuti Rapajić i Stanković koji su iz Laktaša, a postali su najveći zemljoposjednici u Banjoj Luci. SNSD-ov kadar iz Banje Luke ne može da im pruži otpor, ali sam zato ja taj koji može i mora da im se suprotstavi. Ja imam dovoljno autoriteta da rješavam probleme koje dosadašnji gradonačelnici iz SNSD-a nisu mogli riješiti, jer to ne žele njihovi stranački šefovi.