Dosje s milijardama eura vrijednom imovinom BiH u Hrvatskoj čeka još jednu vlast: Hoće li ga iko izvući iz ladice?

Kad se formiraju novo Vijeće ministara i novo Predsjedništvo BiH, na stolu će ih čekati i dosje koji su prethodni sazivi uglavnom odlagali. Riječ je o imovini koju su preduzeća, sindikati, gradovi i institucije iz BiH do rata imali u Hrvatskoj, najviše na jadranskoj obali.

Na tom spisku su benzinske pumpe Energopetrola i Energoinvesta, hoteli Šipada i Hidrogradnje, robne kuće Agrokomerca, bolnica u Cavtatu i stotine radničkih odmarališta od Dubrovnika i Gradca do Brača i Zadra. Mnogi od tih objekata danas su ruševine na nekim od najskupljih lokacija na hrvatskoj obali.

Koliko sve to vrijedi, niko ne zna tačno. Procjene se kreću od stotina miliona do nekoliko milijardi eura. Razlike su tolike i zato što BiH nikada nije napravila jedinstven popis svoje imovine u Hrvatskoj.

Šta piše u Aneksu G

Pravni osnov za povrat postoji od 2001. godine. Tada su države nasljednice SFRJ u Beču potpisale Sporazum o pitanjima sukcesije. Njegov Aneks G propisuje da se imovina i stečena prava građana i pravnih lica, kakva su bila na kraju 1990. godine, moraju priznati, zaštititi i vratiti.

Bivši pravobranilac BiH Ismet Velić kazao je da je imovina koju je Hrvatska imala u BiH uglavnom zaštićena i vraćena. Obrnuto se nije desilo jer Zagreb od početka tvrdi da Aneks G sadrži samo načela. Po njegovom tumačenju, za pravna lica on se može provoditi tek kad dvije države potpišu poseban ugovor o imovinskopravnim odnosima.

Hrvatsko Ministarstvo državne imovine to je jasno poručilo u decembru 2018. godine.

"Budući da bilateralni ugovor s Bosnom i Hercegovinom nije sklopljen, ne može se ni razmatrati pitanje vraćanja imovine", naveli su tada iz tog ministarstva.

Prema Velićevim riječima, hrvatski sudovi su se godinama pozivali na isti argument kad su odbijali tužbe Pravobranilaštva BiH.

Od uredbe do zakupa na 30 godina

Hrvatska vlada je 1992. godine uredbom zabranila raspolaganje imovinom bh. preduzeća. Vlasnici je od tada ne mogu ni prodati ni obnoviti. Objekti su u međuvremenu propadali, bili uzurpirani i mijenjali korisnike.

Zakon o upravljanju državnom imovinom stupio je na snagu u junu 2018. godine. Njime je Hrvatska sebi dala pravo da imovinu koja od raspada SFRJ stoji neiskorištena daje u zakup na period do 30 godina, dok se pitanje sukcesije ne riješi. Već prvi takav oglas iste godine obuhvatio je 15 objekata na Jadranu, a deset ih je pripadalo firmama iz Bosne i Hercegovine.

Predsjedništvo BiH je u decembru 2018. jednoglasno zaključilo da Hrvatska krši sporazum o sukcesiji. Zadužilo je Ministarstvo vanjskih poslova BiH da o tome notom obavijesti generalnog sekretara UN-a, depozitara sporazuma. Imovina ni nakon toga nije vraćena.

Zašto ugovora nema

Hrvatska je ugovore o imovinskopravnim odnosima potpisala sa Slovenijom i Makedonijom. S BiH je bilo nekoliko pokušaja, a posljednji je propao 2012. godine, kad je Republika Srpska tražila da ugovor obuhvati i stanarska prava građana što Zagreb nije prihvatio.

Dio problema je u samoj BiH jer država nema zakon o državnoj imovini ni centralni registar, a entiteti se ne slažu ni oko toga čija je imovina unutar zemlje. Mnoga preduzeća koja su imala objekte na moru više ne postoje, a njihova imovina vodi se u pasivnom podbilansu kod entitetskih agencija za privatizaciju, odnosno razvojne banke u RS-u. Bez dogovora kod kuće teško je odrediti ko će i s kakvim mandatom pregovarati sa susjedima.

Hrvatskoj se, s druge strane, ne žuri, jer joj zakon omogućava da tom imovinom upravlja dok ugovora nema.

U BiH dugo traje i rasprava o tome treba li taj ugovor uopće. Jedni tvrde da je Bečki sporazum sam po sebi dovoljan, jer ga je Hrvatska potpisala i ratificirala. Bivši pravobranilac BiH Ismet Velić smatra da rješenje mora biti bilateralni sporazum koji će urediti imovinu i zaštititi prava svih vlasnika, ali uz reciprocitet.

Tadašnji šef bh. pregovaračkog tima za sukcesiju Muhamed Hasanović rekao je u decembru 2023. godine, nakon sastanka država nasljednica u Skoplju, da BiH najviše otvorenih pitanja iz Aneksa G ima upravo s Hrvatskom.

Vlasnici krenuli sami u bitku

Dok država stoji, pojedini vlasnici idu sami kroz hrvatske sudove.

Sarajevsko preduzeće "Vodovod i kanalizacija" je početkom oktobra preuzeo posjed ljetovališta "Jahorina" u Srebrenom kod Dubrovnika, procijenjenog na više od tri miliona eura.

Energoinvest je u oktobru izdejstvovao da Trgovački sud u Zagrebu u roku od godinu dana mora odlučiti o sporu koji ta kompanija vodi od 2016. godine. Spor se odnosi na 15 benzinskih pumpi i dvije poslovne zgrade. Uprava procjenjuje da vrijednost imovine i potraživanja prelazi 100 miliona eura, a konačan iznos utvrdit će vještačenje i sud.

Grad Zenica je u septembru objavila da raskida predugovor o prodaji odmarališta Duće kod Omiša. Kupac je ponudio 5,2 miliona eura, ali zabrana raspolaganja nije skinuta ni nakon dvije godine pa je gradonačelnik Fuad Kasumović najavio tužbu protiv Hrvatske.

Ovi primjeri pokazuju da se pojedinačno ponešto može postići, ali i da svaki vlasnik mora sam voditi spor koji traje godinama.

Imovinu iz pasivnog podbilansa nema ko zastupati osim države, a bez međudržavnog dogovora ona će i dalje ostati tamo gdje je od devedesetih - pod zabranom, u tuđem zakupu ili u ruševinama.