Dok niču nove zgrade, Banja Luka se suočava s problemom kanalizacije: Oko 29.000 domaćinstava nema priključak
Prema podacima "Vodovoda", Banja Luka ima ukupno 419 kilometara kanalizacione mreže - 99 kilometara mješovite, 197 kilometara fekalne, 121 kilometar oborinske i dva kilometra potisne kanalizacije.
Samo na području urbanog dijela grada postoji 19.468 vodovodnih priključaka domaćinstava bez kanalizacije, dok taj broj na cijeloj teritoriji grada iznosi 28.789. Kanalizacionu mrežu uglavnom nemaju rubna područja poput Ramića, Dragočaja, Motika, Tunjica, Priječana i Saračice, kao i dijelovi Kuljana, Šargovca, Debeljaka i Lauša.
Iz "Vodovoda" navode da problem nije samo u dijelovima grada bez kanalizacione mreže.
"Trenutno najveći infrastrukturni problem su mješoviti kolektori na nekim lokacijama i njihova preopterećenost. Potrebna je sistemska mjera s ciljem razdvajanja", navode iz ovog gradskog preduzeća.
Kao drugi veliki problem izdvajaju nepostojanje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda sa primarnom mrežom.
Istovremeno, Banja Luka nastavlja da se širi i dobija nove stambene kvadrate, zbog čega se nameće pitanje da li postojeća infrastruktura može pratiti intenzitet gradnje.
Vuk Višekruna, v.d. načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banjaluka, navodi da se infrastruktura potrebna za funkcionisanje objekta definiše urbanističko-tehničkim uslovima, u skladu sa važećim regulacionim planom.
"Infrastruktura neophodna za funkcionisanje objekta definiše se urbanističko-tehničkim uslovima koje izrađuje ovlašteno pravno lice", naveo je Višekruna.
Ako potrebna infrastruktura nije izgrađena, investitoru se određuje obaveza njene izgradnje.
"Investitor zaključuje ugovor sa Gradom i izdaje mu se građevinska dozvola, a infrastrukturu je potrebno da izvede i preda Gradu prije stavljanja objekta u funkciju, odnosno prije pribavljanja upotrebne dozvole", rekao je Višekruna.
Kada je riječ o kanalizaciji, prije izdavanja lokacijskih uslova pribavlja se mišljenje i saglasnost "Vodovoda", koji procjenjuje da li postojeća mreža zadovoljava potrebe budućeg objekta ili je potrebno njeno proširenje, rekonstrukcija ili povećanje kapaciteta.
Iz "Vodovoda", međutim, navode da Grad kroz regulacione planove definiše kapacitete i izgradnju infrastrukture. Problem nedostatka infrastrukture posebno je izražen kada je riječ o centralnom sistemu za prečišćavanje otpadnih voda.
Projekt menadžer Grada Banja Luka Milada Šukalo navela je da projekat izgradnje glavnog kolektora i postrojenja za prečišćavanje podrazumijeva jačanje, proširenje i rekonstrukciju postojeće kanalizacione mreže, ali i njeno razdvajanje.
"Neophodno je razdvojiti postojeću mješovitu kanalizaciju – fekalnu i kišnu, što je preduslov za efikasno prečišćavanje otpadnih voda", kazala je Šukalo.
Druga faza projekta odnosiće se na područja koja trenutno nisu pokrivena kanalizacionom mrežom.
"Na tim područjima bit će neophodno izgraditi kanalizacionu infrastrukturu i povezati je na glavni kolektor", navela je Šukalo.
Predstudija projekta završena je krajem 2025. godine, dok je Grad za nastavak pripreme projektne dokumentacije obezbijedio 1,8 miliona eura. Glavni projekat trebalo bi da bude završen 2027. godine, a prvi građevinski radovi mogli bi početi 2028. godine.
Šukalo je ranije navela da bi izgradnja glavnog kolektora, postrojenja za prečišćavanje i prateće infrastrukture mogla koštati približno koliko i jedan godišnji budžet Grada.
Posebnu vrijednost u sve intenzivnijoj gradnji imaju lokacije uz Vrbas. Dok prosječna realizovana cijena novih stanova u Banjoj Luci u 2026. godini iznosi oko 4.000 KM po kvadratnom metru, stanovi u novim kompleksima uz rijeku dostižu i više cijene u iznosu od 4.300 KM po kvadratu.
To pokazuje i ekonomsku vrijednost prostora uz rijeku, koji je posljednjih godina među najatraktivnijim lokacijama za novu stambenu gradnju. Istovremeno, upravo takav razvoj dodatno otvara pitanje da li izgradnju novih i skupih stambenih kvadrata prati odgovarajuća kanalizaciona i druga komunalna infrastruktura.
Na problem upozoravaju i iz Centra za životnu sredinu, odakle smatraju da postojeća kanalizaciona infrastruktura ne prati tempo intenzivne gradnje u Banjoj Luci.
"Povećanjem broja stanovnika dolazi do potrebe da se obezbijedi i dodatna prateća infrastruktura, kao što je kanalizaciona mreža", kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.
Naglašava da je nedovoljno riješen problem odvoda otpadnih voda, a koji predstavlja opasnost za Vrbas i njegove pritoke, kao i na moguće dugoročne posljedice po riječni ekosistem. Topić posebno problematizuje odnos prema prostoru uz Vrbas, gdje se, kako navodi, godinama pojavljuju različiti objekti i kanalizacioni ispusti.
"Grade se podzidovi, vile, kanalizacioni ispusti i o tome se već dugo piše i govori. Imamo ogroman broj naselja koja nemaju izgrađenu kanalizacionu mrežu. Ne može se više proširiti ni jedan metar kanalizacione mreže, jer već postoji preveliko opterećenje i za Vrbas i za druge pritoke u koje se izlijeva ta otpadna voda. Danas imamo situaciju da zbog klimatskih promjena smanjuje proticaj, ali sa tim smanjenjem dolazi do povećanja zagađujućih materija i drugih kancerogenih materija koje mogu uticati na zdravlje", rekao je Topić.
Tokom ovog ljeta dio banjalučkih kupališta bio je mikrobiološki nesiguran za kupanje, ali se takvi nalazi ne mogu automatski povezivati sa novom stambenom gradnjom bez dodatnih podataka o izvorima zagađenja.
Banjal Lka tako ulazi u period ubrzane urbanizacije sa kanalizacionom mrežom koja već ima područja bez pokrivenosti i pojedine preopterećene kolektore, dok centralno postrojenje za prečišćavanje tek treba da bude izgrađeno.
Pitanje koje ostaje jeste može li komunalna infrastruktura pratiti tempo kojim se grad širi i niču novi stambeni kvadrati.
