Pometi ispred svoga praga
1k

Dodikovo licemjerje: Klanja se žrtvama holokausta, a negira genocid u Srebrenici

R. D.
Foto: Twitter
Foto: Twitter
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik odao je počast žrtvama holokausta posjetivši zloglasni nacistički koncetracioni logor Auschwitz, a u svom dvorištu u isto vrijeme negira genocid u Srebrenici.

Dodik je jučer posjetio Auschwitz, a na društvenim mrežama objavljene su fotografije lidera iz Laktaša sa prigodnom porukom.

"Sa tugom se sjećamo 'Kristalne noći', u kojoj su nacisti prije 83 godine otvorili jednu od najmonstruoznijih stranica istorije čovječanstva", navode iz Dodikove partije.

Posjete stratištima iz Drugog svjetskog rata hvalevrijedana su praksa kulture sjećanja, ali u izvedbi nekih naših političkih lidera dobivaju drugačiji kontekst. Sjećati se zločina iz Drugog svjetskog rata, a prelaziti preko onih u svojoj najbližoj historiji te ih na bezobziran način negirati spada u red krajnjeg licemjerstva.

Dodik je posljednjih godina sebe istekao kroz odlikovanja osuđenih zločinaca, imenujući institucije po ratnim krvnicima te dopuštajući da ulice u dijelu Bosne i Hercegovine kojim suvereno vlada nose ime vrhovnog autoriteta četničkog pokreta Draže Mihailovića.

Lider SNSD-a da ima bar mrvu političkog pragmatizma, ničeg drugog, krenuo bi od zločina koji su se u Bosni i Heregovini desili i koji su dobili potvrdu u Hagu.

Svi oni koji se s pravom poklanjaju žrtavama u Auschwizu trebali bi da se osvrnu i u svoju avliju i zapitaju se ko je čovjek po kojem se zove ulica kojom svakodnevno koračaju. Takvi dvostruki aršini nikako se ne uklapaju u odavanje počasti žrtvama iz Drugog svjetskog rata, a takvih ulica je u mnogim gradovima BiH.

Dodik otvara studentski dom nazvan po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću
Dodik otvara studentski dom nazvan po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću

Kako se pravomoćno presuđeni ratni zločinci iz posljednjeg rata mogu objeručke dočekivati i nagrađivati, a onda pred Evropom svijetom sebe predstavljati velikim poštovaocima svih žrtava. Nekada je potrebno tako malo čak i u vlastitoj avliji da neko dokaže da je iskren, da je antifašista i čovjek koji cijeni žrtve. Nije uvijek nužno odlaziti kilometrima daleko.