Dodik obmanjuje, ali neupućeni bi mu mogli i povjerovati: Miodrag Malić nije osuđen zbog dizanja tri prsta

Problem s tom pričom je jednostavan. Ona nije tačna.

I to ne "nije tačna" u smislu političkog neslaganja ili različitog tumačenja, nego u onom dosadnom, sudskom, dokumentovanom smislu. U presudi jasno piše zbog čega je Miodrag Malić osuđen. I nigdje, ni u fusnoti, ni između redova, ni u zagradi, ne stoje famozna tri prsta.

Sud BiH

Podigao transparent s Mladićem i Karadžićem: Miodragu Maliću tri godine zatvora zbog veličanja ratnih zločinaca

Malić je osuđen prije tri dana na tri godine zatvora jer je 2. novembra 2022. godine, na skupu opozicionih stranaka u Banjoj Luci, javno veličao ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Na binu je izašao s transparentom na kojem su bile njihove fotografije, zločinaca pravosnažno osuđenih na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje pravila ratovanja.

Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je Malić imao direktni umišljaj, da je znao ko su osobe koje veliča i kakve su presude protiv njih donesene.

"Nema mjesta tvrdnji optuženog da nije znao za presude, jer su takve presude javne", kazala je sutkinja Sena Uzunović. Malić je proglašen krivim za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Nije se ni pojavio na izricanju presude.

Ali u Dodikovoj verziji, transparent s Mladićem i Karadžićem nekako se magično pretvara u ruku s tri prsta. Fotografije genocida zamjenjuju se gestom, a sudska presuda bajkom o kolektivnoj žrtvi.

I to je Dodikova laž, ona koja računa na to da publika neće čitati presude, nego njegove izjave. Laž koja ne pokušava da bude uvjerljiva, nego dovoljno glasna da nadjača činjenice. Laž koja ne skriva istinu, nego je gura u stranu, kao višak u narativu.

Groteska je u tome što Dodik laže o nečemu što je lako provjerljivo, što postoji u crno-bijeloj sudskoj odluci, potpisanoj i obrazloženoj. Laže "ofirno", gotovo nemarno, kao da provjeravanje istine smatra uvredom inteligencije vlastite publike. Kao da poručuje: "neće niko čitati šta piše u presudi, važno je šta ću ja ispričati".

U toj logici, Sud ne sudi zbog veličanja ratnih zločinaca, nego zbog tri prsta. Ne kažnjava se slavljenje genocida, nego identitet. Ne postoji zakon, nego zavjera. I ne postoji odgovornost pojedinca, nego vječna kolektivna ugroženost.

Čak i da sve ovo nije dovoljno, Dodika demantuje, u prvom redu, njegov vlastiti sin Igor koji se nedavno slikao u Sarajevu, pored Vijećnice sa podignuta tri prsta i javno objavio tu fotografiju, kao i bliski saveznik Nenad Nešić kojemu su podignuta tri prsta postala svojevrsni znak prepoznavanja.

Demantuju ga i nebrojeni primjeri navijača na utakmicama u BiH i stotine drugih primjera gdje niko nije ni obraćao pažnju, a kamoli kažnjavao podizanje tri prsta.

I na kraju, Dodik demantuje i sam sebe, jer bogata je galerija fotografija na kojoj i on podiže tri prsta.

Kako je onda moguće da se samo Maliću sudilo zbog toga?