Ona trenutno živi i radi u Sarajevu, ali kuća njene majke je od neprocjenjive vrijednosti za nju. Nakon što se voda povukla kaže da je jedva prepoznala kuću u kojoj je odrasla.
"Voda je poplavila kompletan prvi sprat, a na drugom spratu dosegla je visinu od jednog metra. Ulazna vrata su bila razvaljena, kuhinjski sto se zaglavio na stepenicama, a kuhinja na spratu totalno uništena kao i sav najmeštaj i bijela tehnika", kazala je Jasna.
Kuću čisti već četiri dana, a budući da je njen suprug invalid, odlučila je potražiti pomoć od općinskog civilnog štaba. Međutim, oni su joj rekli da su volonteri i studenti koji dolaze pomoći pri čišćenju, raspoređeni većinom u državne institucije, a ne u privatne kuće.
"Bila sam šokirana tom izjavom, jer je običnim ljudima najpotrebnija pomoć. Ali nisam odustala. Vidjela sam da autobus studenata prolazi pored moje kuće i zaustavila ga. U njemu su bili studeni iz Banje Luke i tri mladića su izašla iz autobusa. Radili su cijeli dan, jako su vrijedni i ono što su učinili za mene, sama ne bih ni za sedam dana", dodala je.
Dok je Doboj plavio, jasna je bila u Sarajevu, a kuću joj je čuvao porodični prijatelj koji je u momentu poplave izašao na krov kuće.
"Uspjela sam spasiti nekoliko šerpi i jednu umjetničku sliku", dodala je.
Kaže da je "komšijska solidarnost“ u Doboju jedina pozitivna stvar u cijeloj priči.
"Kada komšija dobije nešto, pola donese meni. Humanitarna pomoć dolazi svakog trena. I ljudi misle jedni na druge, što je najvažnije", rekla je u razgovoru Jasna.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
