BiH
35

Đurđevdan u Sarajevu: Trubači, pjesma, ples i vatra za novi početak

Piše: J. Hadžiahmetović
Foto: F. K./Klix.ba
Sedmogodišnja Vanesa i šestogodišnja Amanda uživaju u proslavi Đurđevdana (Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Sarajevsko naselje Gorica od ranih jutarnjih sati najveselije je mjesto u gradu. Stotine Roma slave Đurđevdan, najveći romski blagdan.

Sedmogodišnja Vanesa i njena godinu dana mlađa prijateljica Amanda ustale su u ranim jutarnjim satima da bi spremne dočekale početak cjelodnevnog slavlja u romskom naselju u kojem živi 50-ak porodica. Dočekali su nas trubači koji idu od kuće do kuće svirajući romske pjesme.

"Danas nam je najsretniji dan. Pjevamo naše najdraže pjesme, plešemo, obilazimo prijatelje i rođake", kaže Amanda, učenica prvog razreda, za portal Klix.ba. Đurđevdan za Rome predstavlja kraj zime i početak proljeća, kako kažu, dolazak berićeta i boljeg vremena koje nikako da dođe.

Početak Đurđevdana počeli su obilježavati sinoć odlaskom na izvor u Nahorevo, odakle su donijeli čistu vodu za tradicionalno kupanje i umivanje.

"U vodu potopimo cvijeće i nakon toga sapiremo sve nečistoće i grijehe. Ovo smo nekad radili valjajući se po čistim, rosnim livadama, kojih danas više nema", kaže Dervo Sejdić.

Ispred svake kuće zapaljena je vatra koja simbolizira čistoću i novi život, boje se jaja koja se kuhaju u ljuskama crvenog luka, sprema se porodični ručak i ražanj. Nažalost, kao i svugdje u našoj zemlji, neimaština se osjeti i u ovom romskom naselju. Tek njih desetak stariji su od 50 godina.

"Nezaposlenost se osjeti u proslavi Đurđevdana. Prije rata oko 30 posto sarajevskih Roma je radilo. Danas ih možeš na prste izbrojati. Zbog teške ekonomske i ekološke situacije, malo je izvornog ostalo u proslavi Đurđevdana", kaže Sejdić.

U skromnoj proslavi zatekli smo i nevjenčane supružnike Zahidu Omerović i Ramiza Bajramovića.

"Svaki Đurđevdan je sve teži i teži. Ali, onaj ko je slavio uvijek će slaviti. Dok sam živ, ispred moje kuće će gorjeti vatra i bit će veselja", kaže 67-godišnji Ramiz, koji je u Sarajevo došao iz Prijepolja kada je imao 13 godina. Na birou je više od 30 godina, a sve češće boravi kod ljekara.

Ipak, naši sagovornici izrazili su nadu da će već sljedeći Đurđevdan ili Ederlezi, kako ga Romi nazivaju, dočekati u boljoj ekonomskoj situaciji, najboljoj odjeći i obući, zdravlju, pjesmi, igri i uz obilniju trpezu.