O lektirama
7

Djeca u školama širom BiH najčešće čitaju prozu, potrebno knjige približiti mladima

Piše: Mirza Abaz
Foto: N. G./Klix.ba
Foto: N. G./Klix.ba
Širenje vokabulara, usavršavanje ljepote usmenog izražavanja te razvijanje kritičkog razmišljanja samo su neki od benefita čitanja lektire u školskom sistemu. Međutim, sve je manje djece koja su istinski zainteresirana za čitanje, a učitelji i nastavnici se bore kako učenicima približiti knjigu.

U okviru kurikularnih reformi u susjednoj Republici Hrvatskoj ne tako davno došlo je i do izmjena u popisu djela koja djeca trebaju pročitati u osnovnim i srednjim školama. Međutim, novi spisak obaveznih lektira u Hrvatskoj podigao je dosta prašine s obzirom na to da su pojedini klasici, bez kojih je do sada bilo nezamislivo provođenje nastave iz maternjeg jezika i književnosti, izbačeni iz nastavnih planova i programa.

Mali Princ, Ježeva kućica, Dnevnik Anne Frank, Alisa u zemlji čudesa, Pipi Duga Čarapa i Pinokio samo su neki od naslova koji se više ne nalaze na popisu obaveznih djela u školama u Republici Hrvatskoj, a ovaj potez izazvao je osudu i Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade (HDKDM), gdje su kazali da je ova odluka veliko razočaranje. Također, da se primijetiti da se na spisku obaveznih lektira ne nalazi nijedno djelo savremenih hrvatskih, regionalnih ili stranih pisaca, što je također kontroverzna odluka.

Kada je riječ o Sarajevu, 2016. godine također je došlo do pokušaja revizije nastavnih planova i programa, što je izazvalo velike polemike među članovima akademske zajednice. Najspornija je bila odredba kojom se omogućava da nastavnici svojevoljno iz nastavnog procesa izostave 25 posto lektirskog sadržaja, a da opcionalno ubace pojedine savremene autore nauštrb klasika. Tadašnji ministar obrazovanja, nauke i mladih KS Elvir Kazazović je odlučio poništiti reviziju zbog toga što je uvidio mogućnost zloupotrebe ovih klauzula u ideološke svrhe.

Predsjednica Udruženja nastavnika i profesora BHS jezika i književnosti KS Mirzeta Bašić nam je kazala da je lektirski sadržaj u osnovnim i srednjim školama u glavnom gradu BiH predviđen nastavnim planom i programom iz 2018/19. godine, ali uz male izmjene zbog toga što se nastavnici mogu prilagođavati željama djece, uz obraćanje pažnje i na dostupna djela u bibliotečkom fondu.

"Stav Udruženja jeste da djeci treba u jednakom omjeru ponuditi sve što ih obogaćuje. Što više pročitanih djela, to je bogatstvo veće. Pratimo literaturu i čitamo književna djela, a našoj djeci nudimo najbolje knjige koje će ih odgojno informisati uz obrazovni oblik. Historija o Anni Frank se ne može zapostaviti, a ljepota mašte Malog Princa ne smije se izbaciti iz mašte djeteta. Mi se zaista pridržavamo nastavnih planova i programa i zadovoljstvo je kada vidimo da smo postigli osnovni ishod osnovnog obrazovanja, a to je izgradnja dobrog i pametnog čovjeka u društvu, kreativnog budućeg sugrađanina", rekla je Mirsada Bašić.

Ona je također istakla da nastavnici u Sarajevu imaju slobodne mjesece u godini kada djeci mogu omogućiti da sama izaberu djela koja žele pročitati. No, ona naglašava kako u izboru samog lektirskog štiva djeci često pomažu roditelji, ali opet u zavisnosti od toga koliko često roditelji čitaju.

"Djeca najčešće čitaju i na času prezentiraju prozu. Djela koja su popularna u svijetu kada je riječ o osnovnim školama, posebno u vrijeme kada nastaju 'magareće godine' po našem Ćopiću, najčešće čitaju poeziju, pišu pjesme i šalju ceduljice simpatijama. Tada se bude emocije i želja kod djece da simpatiju obraduju na ovaj način. Na veliku žalost svih nas, mali je postotak djece koja vole čitati u slobodno vrijeme, čak i obavezne lektire. Do nastavnika je da ih zainteresira, ali i do roditelja koji trebaju svoje dijete pravilo usmjeravati. Postoje razne startegije kada govorimo o pristupu načina obrade lektire s djecom tako da sami nastavnici biraju način na koji će kod djece probuditi ljubav prema književnim djelima", dodala je Mirsada Bašić.

U nastavnom planu i programu iz juna 2018. godine, djeca u sarajevskim školama, pored poezije i proze kako domaćih tako i stranih autora, čitaju i dobar dio djela iz oblasti usmene književnosti kao što su sevdalinke i balade. Na spiskovima književnih djela za obavezno čitanje preovladavaju klasična djela, dok se savremeni autori sporadično pojavljivaju.

Prema nastavnom planu i programu u Tuzlanskom kantonu, uočljivo je da je u osnovnoj školi napravljen balans između poezije i proze. Međutim, da se primijetiti da se u višim razredima uglavnom čitaju klasici kako domaće tako i svjetske književnosti, dok se u okviru lektire dječije književnosti može pronaći i poneki savremeni autor. Ibrahim Kajan, Šimo Ešić, Bisera Alikadić su pisci koji se čitaju u školama uglavnom u prva četiri razreda.

U bh. entitetu Republika Srpska nastavni plan i program za osnovno obrazovanje i vaspitanje donesen je 2014. godine i od tada nije bilo većih izmjena u vezi s predmetima iz oblasti srpskog jezika i književnosti.

U ranijim godinama školovanja djeca se uglavnom usmjeravaju ka čitanju bajki i basni, ali tu se nalaze i djela Branka Ćopića, Desanke Maksimović, Ahmeta Hromadžića, Mate Lovraka itd. Pred sami kraj osnovnog obrazovanja djeca u RS-u čitaju djela Meše Selimovića, Maka Dizdara, Miloša Crnjanskog, Ive Andrića, ali i Dobrice Ćosića.