Dizdarević: Siledžijsko ponašanje policajaca u Mostaru je odraz urušavanja sistema

Nažalost, svi smo svjedoci onoga što se dogodilo, a što ne ulazi ni u jednu od ove dvije legitimne verzije postupanja.

Gubitak povjerenja u policiju

"Ono što moram istaći jeste da se ne radi o unificiranom postupanju, već o izdvojenom ili izdvojenim slučajevima. U policiji HNK postoje veoma časni policijski službenici koji svoj posao obavljaju profesionalno i zakonito. Nažalost, ovakva ponašanja mogu izazvati lančane sigurnosne probleme, osobito na trusnom području kakvo je Mostar i BiH. Primarno tu mislim na proteste, verbalno nasilje, fizičko nasilje, pa sve do političkih i nacionalnih konotacija. Ono što je prema mom mišljenju mnogo veći problem jeste još veći gubitak povjerenja u policijski sistem ovog kantona, koji je već odavno devalviran", kaže naš sagovornik.

Podsjeća kako je ovo u posljednjih nekoliko mjeseci već drugi slučaj policijske brutalnosti koji je izašao u javnost, a bez sumnje je broj takvih slučajeva daleko od očiju javnosti mnogo veći.

"Ponovo ukazujem na to da ovakva ponašanja nisu unificirana, ali su, kada govorimo o području Mostara, zabrinjavajuća. Međutim, vidjeli smo da su ovakvi individualni slučajevi prisutni i u drugim kantonima. To menadžerima policijskih agencija treba biti jasan znak da moraju mijenjati policijsku filozofiju i napuštati isključivo represivni, odnosno tradicionalno policijsko-vojnicizirani sistem rada. Također, treba napomenuti da svaki građanin ima pravo da, ukoliko sumnja u zakonito postupanje policijskih službenika, prijavi službenike Unutarnjoj kontroli, koja će prevashodno analizirati vjerodostojnost prijave, priložene materijale, a potom eventualno pokrenuti unutarnju istragu. Dakle, ono što želim kazati jeste da, iako nema videonadzora, postoje mehanizmi za preispitivanje zakonitosti postupanja policijskih službenika, kao i zaštita prava građana", pojašnjava ekspert za sigurnost.

Devijacija unutar zakonske norme

Brutalno ponašanje policijskih službenika prema njegovim riječima je "posljedica niza procesa, strukturalnih devijacija unutar same zakonske norme, nedovoljno kvalitetnog sistema edukacije, pretjeranim formalizmima u edukaciji".

"Naš sistem prijema policijskih službenika odavno je zastario i ne samo to, već je odavno kompromitiran. Naš sistem primarne edukacije policijskih službenika za čin policajca traje godinu, od čega nekoliko mjeseci samo teorijske obuke. Nastavni planovi poprilično su zastarjeli i ne prate savremene policijske trendove. Fali nam primarno temeljne sigurnosne kulture kod svih subjekata", kaže Dizdarević.

Internu edukaciju, koja je obavezujuća, prema rezultatima istraživanja, koje je osobno radio na području FBiH, tačnije četiri kantonalne policije, ocjenjuje zabrinjavajućim.

"Od ukupno 550 policijskih službenika, 437 je odgovorilo da su interne edukacije samo formalnog karaktera i da ih provode osobe koje su na tim pozicijama jer su pred penziju. Kada govorimo o činovima mlađih inspektora, tu je situacija još više porazna. Svojevremeno sam ukazao na to da mi u ovom kantonu nemamo kriminalističku policiju, odnosno nemamo kriminalista. Mnogi koji rade na tim pozicijama su osobe sa završenim nesrodnim fakultetima, čiji nastavni planovi i programi nemaju nikakvih dodirnih tačaka s kriminalistikom, s kaznenim djelima, s taktikom, tehnikom i metodikom", pojasnio je.

Jedan od najvažnijih načina promjene, kako navodi, jeste promjena policijske filozofije.

Uvođenje preventivno represivnog sistema

"To znači uvođenje preventivno represivnog sistema rada. Uvođenje modela Rad policije u zajednici kao policijske filozofije je složen proces koji traje nekoliko godina. Međutim, to znači napuštanje koncepta rada iz ureda, vraćanjem na pješačke patrole, komunikacijom s građanima, pravnim subjektima po sektorima i rejonima, te aktivno učešće u rješavanju lokalnih problema. Razlog zbog kojeg se ovaj koncept izbjegava jeste što se jačaju ovlasti nižih policijskih službenika, jer oni direktno učestvuju u rješavanju problema i komunikaciji s drugim javnim subjektima", tvrdi profesor kriminalistike.

Kriminalistika i druge kriminalističke discipline pružaju jasne odgovore na koji način se primjenjuju policijske ovlasti.

"Policijski službenici imaju legitimitet za upotrebu sredstava prinude i sredstava prisile, pod jasno utvrđenim uvjetima, kada su ispunjeni preduvjeti za upotrebu istih. Naravno upotrijebljena sredstva moraju biti srazmjerna onom sredstvu i sili koju je upotrijebila druga osoba prema organima policije. Ukoliko je došlo do ovakve upotrebe sile, onda se radi o legitimnim radnjama. Sve izvan toga je predmet unutarnje istrage. Također, o svakoj upotrebi sile i prinude policijski službenici su dužni sačiniti izvještaj o upotrebi sile i dostaviti ga neposredno nadređenom i to u roku od 24 sata. Neposredno nadređeni preispituje zakonitost o čemu daje svoje mišljenje i dostavlja u daljnju proceduru", pojasnio je Dizdarević.

Ono što je posebno zabrinjavajuće u HNK jeste činjenica da policija nema komesara još od 2018. godine, jer se političari ne mogu dogovoriti o imenovanju, što bez sumnje dovodi do urušavanja kompletnog sistema u tim strukturama.

Policija bez komesara od 2018. godine

"Nepostojanje prvog čovjeka policije po principu mreža povlači niz drugih problema. Komesar policije imenuje odgovarajuća tijela unutar policije, koja su od krucijalnog značaja upravo u ovakvim slučajevima. Zamislite činjenicu da je prema izjavama iz MUP-a 300 disciplinskih prekršaja zastarjelo. To znači stvarnu i realnu anarhiju unutar institucije. To znači da ne postoji sistem generalne niti specijalne prevencije. To znači da je svaki policijski službenik svjestan da, ukoliko i ode na disciplinsku, ne može odgovarati, jer se postupak ne može provesti do kraja, zbog nepostojanja odgovorajućeg tijela koje treba imenovati komesar policije. Pored ovoga, postoji i čitav niz drugih problema koji se odnose na prava policijskih službenika. Naši policajci nisu činovani posljednjih 10 godina, a možda i više. To znači da ljudi svoj posao rade u istom činu, nemaju napredovanja, nemaju povećanja plate, njihove karijere su 'betonirane'. Ovdje nije u pitanju samo komesar, već i finansijska konstrukcija. Deblokiranjem ovih procesa značilo bi da se budžet mora drastično pojačati, a budžet ne donosi komesar", ističe Dizdarević.

Zbog svega navedenog tvrdi da je sigurnosni i policijski sistem u HNK već odavno prema mnogim ponderima urušen, devalviran i degradiran.

"Broj kaznenih djela, koji se prikazuje u statističkim izvještajima, zapravo pokazuje poraznost, jer mnoga od tih djela ostaju nedovršena. U izvještajima se prikazuju kaznena djela po opciji kriminaliteta. Međutim, nije isto riješiti teške tjelesne povrede i silovanje ili ubistvo. Kada pogledate izvještaje, jasno se ukazuje na to da je broj kaznenih djela krvnih delikata riješen u određenom procentu. Jeste upravo po ovom modelu, jer i teške tjelesne povrede spadaju u grupu kaznenih djela protiv života i tijela. U posljednjih nekoliko godina imamo povećanje agresivnih oblika kriminaliteta, i te oblike rješavaju policijske agencije viših nivoa, a upravo ti oblici kriminaliteta čine temeljnu nadležnost kantonalnih policija. O kaznenim djelima iz oblasti narko kriminala ne trebamo ni započinjati priču, jer je to tema za koju smatram da je treba posebno obrazlagati", zaključio je naš sagovornik.