Dispečerski centar Hitne pomoći KS: Žila kucavica u kojoj počinje spašavanje ljudskih života
Telefon zazvoni najviše tri puta, a dispečer koji se javi mora procijeniti stepen hitnosti, odnosno da li je pacijent vitalno ugrožen, da li je potencijalno ugrožen ili je riječ o nečemu trećem. To utvrđuje nizom pitanja, a nakon toga raspoređuje ekipe Htine pomoći KS koje su najbliže datoj lokaciji.
"U svakom momentu u centru sjedi ljekar specijalista urgentne medicine koji ima od pet do 10 godina radnog iskustva u struci i dva tehničara sa 10 godina radnog iskustva na terenu. To iskustvo na terenu je potrebno kako bi mogao distribuirati ekipe po stepenu ugroženosti. Oni su prošli obuku rada u dispečerskom centru i korištenja mobilnih stanica", rekao je nam je Adem Zalihić, direktor JU Hitna pomoć KS.
Razvrstavanje po hitnosti
Sve ekipe Hitne pomoći povezane su s dispečerskim centrom i ostalim kolegama putem mobilne veze. Ispred dispečera se nalazi monitor s GPS sistemom tako da u svakom trenutku znaju gdje se koje vozilo nalazi.
"To je vrlo zahtjevno i dinamično radno mjesto koje nerijetko dovede do toga da ta odgovorna osoba, prvenstveno ljekar, bude na velikim mukama kako razvrstati postojeće kapacitete prema stepenu ugroženosti. Mi vas slušamo, neko paniči za banalnu stvar, a neko prilično nonšalantno kaže 'boli me u grudima', a kada dođemo ispostavi se da ta osoba ima infarkt", rekao je Zalihić.
Pored mobilne veze imaju telefone 124 i 033 611 111, a primaju i poruke putem kojih ih mogu kontaktirati gluhonijeme osobe. U svakom momentu dostupno je 12 telefona. Hitna pomoć KS pokriva prostor od Ivan-sedla do Ilijaša, a svi pozivi se primaju u centru pa ih dalje raspoređuju.
"Svaki razgovor se snima zbog eventualnih krivičnih procesa. Bilježi se kada je zaprimljen poziv, vrijeme upućivanja ekipe, dolazak ekipe na mjesto događaja, odlazak s mjesta događaja, a ako se radi transport u bolnicu onda i vrijeme dolaska u bolnicu, jer to je onda sudsko-medicinski dokument za eventualna procesuiranja", istakao je Zalihić.
Stresan posao koji zahtijeva koncentraciju
Ovo je vrlo stresan posao koji mogu raditi samo fizički i psihički potpuno spremne osobe. Potrebni su velika koncetracija i iskustvo kako bi znali koja pitanja postaviti, kako komunicirati s pozivateljem i kako reagovati. Svaki šef smjene delegira stručnom vijeću i preporučuje osobe koje mogu raditi posao dispečera. Veliki problem predstavljaju pozivi koji nemaju veze s urgentnom medicinom, što se nerijetko dešava.
"Hitna pomoć radi svoj posao na visokom nivou. Trudimo se da budemo što profesionalniji jer tu smo zbog građana. Pokušavamo uvijek postupiti u skladu s medicinskom etikom i pružiti pomoć kome je u datom trenutku najpotrebnija. Nažalost, ima građana koji to zloupotrebljavaju, ima i onih koji se šale, a to nije uredu i vrlo je neodgovorno", kazao je Zelihić.
Spasili veliki broj života
Šef smjene prim. dr. Tihomir Bera kazao je kako dispečerski centar radi prema evropskim standardima i smjernicama u trijaži te prema pozitivnim iskustvima zemalja Evrope, ali i šire.
"Kada zaprimite poziv morate praviti procjenu da li je apsolutna životna ugroženost ili je to nešto drugo, trećem i četvrtom redu hitnosti. Vrlo je bitno procijeniti ko je životno ugrožen. Mi nikada nikoga nismo spasili od smrti, mi smo samo pomogli životu da pobijedi u tom trenutku i taj život se nastavio. Po KS hoda dosta ljudi koji su imali tu sreću da su ekipe mogle intervenisati, jer imamo zaista dobru opremu", rekao je Bera.
Naglasio je kako građani trebaju shvatiti da oni nisu taksi služba, jer često ih nazovu i kažu samo neka neko dođe, a onda dispečer mora pronaći način kako da dopre do pozivatelja i sazna o čemu je riječ. Ljudi rijetko žele razgovarati jer smatraju da se podrazumijeva da je riječ o hitnom slučaju.
"Telefon zvoni i 1.000 puta, imamo više od 120 intervencija. Ljudi koji tu rade nisu krivi kada se vama nešto desi i nema razloga da im prijetite, psujete i vrijeđate ih, jer oni su tu da vama pomognu. Razumijemo stres, kada mlad čovjek dobije infarkt i ostale stresne situacije, ali ne razumijemo nekoga ko je 15 dana bolestan i 16. dan zove Hitnu pomoć jer sutra ide na more", rekao je Bera.
Do 20 posto lažnih poziva
Naglašava kako je minimalno 20 posto lažnih poziva, a da poseban problem imaju nakon što je emitovana humoristična serija u kojoj lik zove hitnu govoreći "Halo, je li to hitna? Hitno mi treba 100 KM".
"Nakon toga imamo mnoštvo poziva. To su ozbiljne stvari. Ljudski životi nisu smiješni", zaključio je.
