|

Dennis Gratz: Tragično je da Sud u Hagu nije Beogradu utvrdio UZP, kao što je Zagrebu

Dennis Gratz: Tragično je da Sud u Hagu nije Beogradu utvrdio UZP, kao što je Zagrebu
134
Piše: R. D.
21.3.2019. u 19:22
154
komentara
134

dijeljenja
Dennis Gratz: Tragično je da Sud u Hagu nije Beogradu utvrdio UZP, kao što je Zagrebu Dennis Gratz (Foto: E. H./Klix.ba)
Jučerašnju presudu Radovanu Karadžiću za Klix.ba je prokomentarisao Dennis Gratz, političar, pravnik i čovjek koji je doktorirao na temu elitocida.
Gratz u uvodu kaže kako je jučerašnja konačna presuda haškog tribunala ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću bez ikakve sumnje predstavlja jedan od prelomnih trenutaka u historiji Bosne i Hercegovine.

"Kroz eho ushita mnogih koji utvrđenu odgovornost za zločine i sankciju doživotnog zatvora, s pravom, doživljavaju kao kakvu-takvu satisfakciju, posebno za porodice žrtava i one koji su prošli i još uvijek prolaze strahote devedesetih, te onih drugih koji konačni sud o zločinima i zločincu doživljavaju kao kaznu i poniženje cijelog jednog naroda, nameće se suštinsko pitanje – šta slijedi nakon ovoga? Koje su pravne, a koje društveno-političke implikacije presude političkom lideru bosanskih Srba? Kako ćemo mi ovdje živjeti dalje, sada kada se jedan međunarodni tribunal, u ime cijelog svijeta, makar pravno odredio prema ratu u Bosni i Hercegovini", zapitao se na početku.

Nanio zlo generacijama



Pojašnjava kako u potrazi za mogućim odgovorima na ova pitanja, neophodno je uzeti u obzir sljedeće činjenice: Haški tribunal je sudio pojedincu, u skladu sa statutarno usvojenim i dosljedno primjenjivanim načelom individualne odgovornosti. Za najveće zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata osuđen je, uz desetine ostalih, i Radovan Karadžić. Sav teret krivice je time preuzeo on sam, čemu se, po njegovoj posljednjoj reakciji, na određeni način i nadao, pripremajući plodno tlo za svoj martirij i žrtveničku sudbinu, a zapravo tamnicu i klopku pripremljenu cijelom jednom narodu.

"Radovan Karadžić je osuđen za ono što je zamislio, predviđao, organizirao, naređivao, koordinirao i znao, i to u funkciji glavnokomandujućeg vojno-političkog projekta Beograda u Bosni i Hercegovini. Iskonsko u zlu koje je nanio generacijama ljudi na prostoru Balkana proizilazi iz činjenice da je to činio u ime Srba i srpstva i za neko navodno njihovo dobro. Njegova odgovornost, koliko god ju je sud u Haagu svojom pravnom odlukom individualizirao, prenesena je na nepitane, nekonsultirane stotine hiljada sasvim nevinih ljudi čiju je budućnost sudbinski zarobio. Zločine koje počiniš u ime naroda, ostavljaš u amanet tom narodu. Istorijska je obaveza Srba da se suoče s ovom činjenicom", smatra Gratz.

Dodaje kako u tom kontekstu se mora posmatrati katastrofalni propust tužilaštva da dokaže genocidnu namjeru za masovna ubijanja, zatvaranja, mučenja, silovanja i uništenja urbane i kulturno-vjerske građe u zapadnoj, sjeveroistočnoj i istočnoj Bosni. Sud je, bez ikakve sumnje, utvrdio Karadžićevu odgovornost za golgotu Sarajeva, koncentracione logore oko Prijedora i Sanskog Mosta, za stradanje Bošnjaka u Zvorniku, Bijeljini, Foči, Bratuncu, Višegradu, Vlasenici...

Ogromne greške Tribunala



"Ali šta je uzročno-posljedični odnos ovih događaja? U koji kontekst je stavljen genocid u Srebrenici u julu 1995. sa zločinima počinjenim u prve tri godine rata? Izuzimanje "sedam općina u BiH" iz okvira genocida nad nesrpskim stanovništvom na prostoru Srebrenice, koji je već u prethodnim presudama generalima Krstiću, Tolimiru i drugima nesporno dokazan, je onemogućilo ocjenjivanje i samim time obesmislilo funkciju koju je Radovan Karadžić imao u ratu. On je bio vođa, predsjednik, vrhovni donosilac ključnih vojnih i političkih odluka. Procesuirati njega prema istoj proceduralnoj metodologiji kao, recimo, Milana i Sredoja Lukića, Mitra Vasiljevića ili Nenada Tanaskovića za zločine u Višegradu, je grubo neodgovorno i obezvređuje istorijski značaj kojeg Haški tribunal, nesumnjivo, ima. Savezni ustavni sud Njemačke je u decembru 2000. konstatovao da normativna definicija genocida brani supraindividualno zaštićeno dobro, tj. društveno postojanje grupe", kaže Gratz.

Namjera da se uništi grupa, nastavlja Dennis Gratz, seže preko granica fizičkog i biološkog istrebljenja. Ona se jedino može dokazati uzimanjem u obzir sveukupnog tretmana napadnutog stanovništva. Iz tog razloga je postupak protiv političkog vođe zločinačkog projekta morao biti vođen sa ciljem utvrđivanja krivičnopravne kvalifikacije cjelokupnog ratnog pohoda koji je rezultirao sa preko 100 hiljada mrtvih, a kojeg je tužilaštvo, vjerovatno i zbog vremenskog pritiska i ograničenih materijalno-tehničkih kapaciteta, ali i političkih kalkulacija dekompozirao, fragmentirajući Karadžićevu odgovornost u pojedinačne segmente i tačke optužnice ("sedam općina u BiH", "četiri udruženo-zločinačka poduhvata"). Time je – nakon smrti Slobodana Miloševića - propuštena i posljednja šansa utvrđivanja nespornog kauzaliteta u organizaciji, logističkoj i političkoj koordinaciji i konačnoj realizaciji "etničkog čišćenja" u BiH.

"Druga ogromna greška koju je haški tribunal jučerašnjom presudom napravio je ignorisanje odgovornosti i uloge srbijanskog vojno-političkog vrha u ratu u Bosni i Hercegovini. Srpska Republika vjerovatno ne bi ni nastala kao "državotvorni" projekat, a kamoli opstala, da nije bilo svakog oblika podrške Beograda. Na ovaj zaključak ukazuje i presuda u postupku pred Međunarodnim sudom pravde kojeg je BiH bila vodila protiv tadašnje Srbije i Crne Gore. U postupku protiv političkog i vojnog vrha tzv. Herceg Bosne, Haški sud je na osnovu predočenih dokaza doveo u nespornu uzročno-posljedičnu vezu tadašnju politiku Zagreba s kriminalnim projektom koju je tzv. hrvatska šestorka – kao udruženi zločinački poduhat – vodila u Hercegovini i centralnoj Bosni. Istu tu uzročnu-posljedičnu vezu je itekako cjenio kod odlučivanja o krivičnoj odgovornosti jednog Stojića, Praljka ili Petkovića. Zašto isti pristup, elan i ambiciju Tribunal nije pokazao u postupku protiv Karadžića, imajući u vidu ogromnu količinu dokumentovanih zločina iz desetina predmeta protiv nižerangiranih nosilaca vojnih i političkih funkcija Srpske Republike, ostaje tragična zagonetka", izjavio je Dennis Gratz.

Ratne zločine i dalje treba istraživati



Presuda je konačna. Genocid u Srebrenici je istorijski fakt. Radovan Karadžić je ratni zločinac. Umrijet će iza rešetaka. Sama činjenica da je Sud osnovano utvrdio najmanje četiri udružena zločinačka poduhvata, te da je kriminalno djelovanje protiv civilnog stanovništva obuhvaćao cjelokupan prostor na kojem su se vodile gotovo sve ratne operacije u Bosni i Hercegovini, govori o težini i dalekosežnosti Karadžićeve osude, nastavlja poznati pravnik.

"On je istovremeno i politički lider i ideotvorac "etnički čiste" tvorevine koja je svoj legalitet dobila potpisivanjem Daytonskog sporazuma. U tom smislu je pitanje promjene naziva entiteta Republika Srpska prioritetni zadatak političkih snaga koje posljedice rata i zločina počinjenih u njemu ne žele staviti ad acta. Ne dovodeći u pitanje dvoentitetsko uređenje Bosne i Hercegovine, neupitnom se čini obaveza promjene makar imena. Pored ovog, političkog, zadatka mi se čini jednako važnim zadatak kojeg ishodi sudskih postupaka u Haagu stavljaju pred nauku. Sramotno je i neodgovorno kako se država Bosna i Hercegovina ni nakon pune dvije decenije nije kadrovski i institucijalno uspjela otvoriti za intenzivnu naučnu obradu svoje prošlosti, oslobođenu politizacije i metodološkog javašluka", naveo je.

Kaže kako je nephodno iznova pokrenuti i internacionalizirati procese istraživanja ratnih zločina počinjenih na prostoru cijele zemlje, i to nad pripadnicima sve tri etničke skupine.

"Arhivska građa Tribunala, ali i muzeja, memorijalnih i dokumentacijskih centara, institutâ i akademskih institucija u BiH, se mora učiniti pristupnom za naučnike i naučnice iz cijelog svijeta. Okrugli stolovi, simpoziji, konferencije, studijski programi, katedre, klinike... neophodno je investirati u infrastrukturu za objektivno vođenje analiza i istraživanja, uvezati akademsku zajednicu u BiH sa sličnim naučnim ustanovama u inozemstvu, koordinirati njihov istraživački rad i naposlijetku konstruktivno medijski promovirati rezultate takvih naučnih poduhvata, a sve sa ciljem proizvodnje znanja koje će ostati kao svjedočenje, poklon žrtvama i – opomena. Jer kako reče veliki irski filozof Edmund Burke: ko ne poznaje svoju istoriju, osuđen je da je ponavlja", zaključio je u analizi presude za naš portal Dennis Gratz.
Prijavi grešku


Komentari (154)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...