Kuljiš priču o medijima u BiH počinje konstatacijom da su portali i društvene mreže preuzele nadležnost u izvještavanju i da je trka elektronskih i štampanih medija sa portalima - izgubljena.
"Što se tiče javnosti i građana, koji se pojavljuju takođe kao mitski protagonisti ove priče, riječ je zapravo o publici. Publika se dijeli na publiku žurnalističkih medija koja je u manjini i na publiku nežurnalističkih medija. Većinu političkih i društvenih stavova ljudi danas stiču na temelju nežurnalističkih medija. Novine su postale marginalni, manje važan izvor informacija. Ja se, naprimjer, informišem na Facebooku, to je moj primarni prostor informisanja i onda dalje širim stavove i mišljenja", kaže Kuljiš.
U BiH postoji, dodaje on, problem koji se zove "javni servisi", koji svakim danom bivaju sve više nepotrebni.
"U potpunosti sam uvjeren da jedan od tri javna servisa niko ne gleda. RTRS se takođe ne gleda, jer ga percipiraju kao glasilo vlasti, a ne kao glasilo pojedinca. A Federalnu televiziju gledaju, jer se ona uređuje kao da nije javni servis. I kome to treba? Da publika želi tri javna servisa - ona bi to gledala. Ali ona to ne želi. Javni servis niko neće, jer on sputava bilo kakvu autorsku, kreativnu, uredničku, političku inicijativu. Na blogovima, portalima i Facebooku se uglavnom informišu svi. A na televiziji tražite samo zabavu. Ili hoćete da vidite šta misli vlast. Kad gledate javni servis, onda prvo vidite koliko je vlast jaka. Kada je bio najbolji javni servis u Hrvatskoj? Najbolji? Kriva riječ. Kada je bio najjači? Pa, za vrijeme Tuđmana - svi su ga gledali, jer su se svi bojali. Kada je bio najjači u Srbiji? Kada je na njegovom čelu bio Aca Tijanić. To je bio organ vlasti", ističe Kuljiš.
Hercegovci, kaže on, dobro znaju da BHRT s njima nema nikakve veze. Javni servis je izraz suvereniteta, kao vojska, i kao takav nikome nije potreban.
"U Španiji postoji oklopna divizija. Da li je Španiji potrebna oklopna divizija? Tvrdim da nije. S kim će ratovati? Može samo sa Potrugalom, ali treba preći Pirineje. To vam je i javni servis. Da li on postoji u Americi? Ne postoji. Tačnije, postoji neka marginalna televizija, koja emituje "Sesame Street" i to je to, ona ima marginalnu rolu na medijskom tržištu", dodaje Kuljiš i nastavlja:
"Niti je cilj, niti je zamislivo, niti je potrebno da svi mediji ostvaruju potpunu ravnotežu i objektivnost u plasiranju pojedinih informacija. Onda bi svi mediji bili jednaki i niko ih ne bi htio čitati ili gledati. Ako ste vjernik, onda ćete prvo čitati "Glas koncila" ili "Pravoslavlje", jer želite taj ugao. Ako ste komunista, onda ćete čitati portale sa tom orijentacijom. Ako ste nacionalista, opet su vaše adrese poznate i jasne".
Mediji su, smatra Kuljiš, nosioci najrazličitijih interesa. Oni u javnosti predstavljaju različite lobije, različite interese, različite političke stranke i to je u redu, ako se to radi u profesionalno prihvatljivim okvirima. Što se tiče konzumenata - njima je najvažnije da postoji pluralnost tih medija i da mogu da izaberu.
"Publiku iz sfere žurnalističkih medija zanima prije svega stav, zanima ih nečije tuđe mišljenje. Ujutro, kada se ljudi sastanu u kafiću da popiju jutarnju kafu i uzmu novine da ih prelistaju, oni ne komentarišu činjenicu ili informacije, nego komentarišu samo stav. Stav i mišljenje su u novinarstvu važnije od gole informacije. Početkom prošlog stoljeća novine su se dijelile na informativne novine koje su donosile vijesti i novine sa mišljenjima. Ne možete tražiti od mediji da oni isporučuju gotovu istinu. Novinari nisu sveštenici kulta istine. Toga nema. Očekivati da jedan novinar govori samo istinu - to je nerealno. Suština je da ima puno informacija i mišljenja u ponudi, a vi birajte. Novinari pišu ono što vide. Prema tome - pretjeruju, fantaziraju, karikiraju", zaključuje Kuljiš.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
