Delegacija položila cvijeće na posljednje počivalište Mirze Idrizovića
U bivšoj Jugoslaviji i BiH, među svim nekadašnjim i sadašnjim filmskim radnicima, Idrizović je bio i trajao kao nesvakidašnja ličnost.
"Bio je, takoreći, sveprisutni "dobri duh" svih tadašnjih filmskih skupova, festivala, diskusija i dilema", navodi se u saopćenju Pres- službe KS-a.
Završio je Arhitektonski fakultet u Sarajevu i asistirao domaćim i stranim rediteljima prije nego što je snimio prvi igrani film "Ram za sliku moje drage".
Njegovi kasniji igrani filmovi "Život je masovna pojava", "Pjegava djevojka", "Miris dunja" i "Azra" rađeni su djelimično pod uticajem francuskog novog talasa.
Na jedan ili drugi način, shodno godinama, afinitetima i ambicijama, u svim svojim filmovima Mirza Idrizović je evocirao uspomene iz djetinstva, nadahnjivao ih neobičnom humornom nostalgijom i dubokim razumijevanjem za multietičnost svog rodnog podneblja.
Može se reći da su svi njegovi filmovi predstavljali svojevrsne originalne začetke autentičnog filmskog izraza u BiH, onog istog po kome je ta kinematografija postala općepoznata i priznata, i kod nas, i širom svijeta.
Od 1975. godine Mirza Idrizović je radio i na televiziji gdje je, u saradnji sa Zukom Džumhurom, ostvario čuvenu putopisnu seriju "Hodoljublja".
Paralelno je radio dokumentarne filmove "Kasabe", "La paloma" i "Pismo". Sa svojim filmovima i emisijama, kao reditelj i koscenarist, postizao je zapažene uspjehe na domaćim i stranim festivalima.
Tokom opsade Sarajeva, ostvario je i niz potresnih, jednostavnih videofilmova među kojima su "Ulica pod opsadom" i "Dnevnik reditelja". U njima se na izuzetan način, u korist svijeta i budućih generacija, bavio načinima snalaženja sugrađana u neljudskim i sramnim uvjetima života.
Smrt je Mirzu Idrizovića zatekla u vrijeme emitiranja njegove dokumentarne serije "Putopisi" i u toku priprema igranog filma "Sarajevski rulet".
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
