Dejtonski mirovni sporazum je i nakon 30 godina najveći vanjskopolitički uspjeh Amerike

Dejtonski sporazum su potpisali akteri koji su u Bosni i Hercegovini i ratovali, ali je ključni potpis bio onaj Billa Clintona, tadašnjeg predsjednika SAD-a.

Bez angažmana Clintonove administracije, koja je otklanjanjem od izolacionističkog pristupa prijašnjeg predsjednika SAD-a Georgea H.W. Busha došla do rješenja rata u BiH, pitanje je kako bi se završio ovaj krvavi sukob.

Amerikanci su bombama natjerali bosanske Srbe za pregovarački stol

Uloga SAD-a bila je presudna jer je iza njihovih riječi stajao arsenal najveće svjetske sile, koja je upravo izašla iz višedecenijskog Hladnog rata i to kao pobjednik.

Već u februaru 1994. godine, američka avijacija se zračnom podrškom UN-ovim trupama u BiH aktivno uključila u ovaj sukob, a kulminacija je stigla u narednim mjesecima, kada su preciznim udarima na snage bosanskih Srba uradili više nego Evropska zajednica, kojoj je prvenstveno povjereno rješavanje ratova u bivšoj Jugoslaviji, za prethodne dvije godine.

Upravo ovim akcijama, koje su uključivale i bombardovanje snaga Vojske Republike Srpske na brdima iznad Sarajeva, tadašnje rukovodstvo RS-a, od kojih danas većina služi kazne za ratne zločine, je natjerano za pregovarački stol, što je kulminiralo u dejtonskim pregovorima.

Dejton je jedini američki vanjskopolitički projekat koji je ispunio i nadživio očekivanja

Međutim, jedna stvar koja se često zanemaruje u širem angažmanu SAD-a u ratu u BiH je da je Dejtonski mirovni sporazum najveći vanjskopolitički uspjeh od kraja Drugog svjetskog rata.

Kada se procjenjuje uspjeh i provedba Dejtonskog mirovnog sporazuma, često se pravi pogrešna procjena pa se istakne da BiH nije potpuno funkcionalna zemlja.

Dok ta ocjena jeste korektna, te BiH ima problem s blokadama unutar političkog sistema kojeg je Dejtonski mirovni sporazum uspostavio, to nije bila poenta ovog dokumenta.

Dejtonski sporazum je trebao da završi sukob i u tome je uspio, jer se od 1995. godine u Bosni i Hercegovini ne ratuje. Čak i 30 godina poslije, u BiH i dalje nema sukoba, barem ne onih oružanih koje je Dejtonski sporazum i zaustavio.

Kada to stavimo u kontekst drugih američkih projekata od 1945. godine, teško je pronaći drugi dio svijeta u kojem je SAD izvojevao ovakav uspjeh.

Iako aktuelni predsjednik SAD-a Donald Trump često ističe sve ratove koje je "zaustavio", istina je da je SAD rijetko odigrala tako aktivnu ulogu kao što je odigrala 1995. godine u zaustavljanju rata u BiH, a da se to održalo nakon čak tri decenije.

Njihovi vanjskopolitički projekti poput Afganistana, Iraka, Vijetnama i drugih, završavali su neuspjesima. Bilo da je riječ o vojnim ili "mirnim" porazima, američki vanjskopolitički projekti su obično propadali u startu, ili nisu izdržali test vremena.

U Bosni i Hercegovini, s druge strane, uspjeli su zaraćene strane okupiti za jedan stol, natjerati ih da potpišu mir, te i da ga održe kroz narednih 30, a izvjesno i više, godina.

Naravno, neki mirovni sporazumi, poput onih između Armenije i Azerbejdžana, Indije i Pakistana te Tajlanda i Kambodže, i dalje imaju vremena da pokažu isti nivo uspjeha kao Dejtonski, ali će na to odgovoriti vrijeme.

Zasad, u 2025. godini, na 30. godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, mora se reći da je ovaj dokument izdržao test vremena, ispunio ono što se od njega očekivalo i čak nadživio neka od očekivanja.