A danas...
U Banjaluci je osvanuo prelijep dan. Kao da je neko postmiholjsko ljeto. Puna čaršija. Radni je dan. U Federaciji, pak, danas je praznik. Ljudi ne rade. Slave Dan republike.
Dakle, jedan dio Obora slavi praznik države koje nema i republike koja to više nije, a drugi dio istog bi ga slavio, ukoliko bi prvi dio slavio Dan države koje nema. Onda bi oba dijela slavila dva dana nečeg čega nema, a što je bilo. Ili bi kosenzusom ustanovili da nije pametno da se ne slavi bar jedan dan, drugima u inat.
Radmanović je ispred Srpske, mada je uposlenik državnih organa, da parafraziram, pojasnio, kako džaba polažu vijence. A vijence polaže preživjela gerijatrija iz NOB-a, nekada prvi članovi društva, a danas folklor za minute ćutnje oko spomenika.
U Federaciji, slika je jasna. Bosna i Hercegovina je prirodno, pravno i istorijski nastavak avnojevske BIH, koja je prije 66 godina (auuu, zar toliko) nastala u Mrkonjić Gradu. Tome u prilog idu i granice koje su kao takve do danas, uz male kuršluse 90-ih ostale nepromijenjene.
A narod obora? Šta misli narod o ovom dupleks fenomenu? Narod ne misli ništa. Ko ima praznik u redu, ko nema, doći će mu kakva slava. Ovo sve pod uslovom da ste zaposleni. Inače, možete svaki dan do mile volje o svom trošku slaviti svaki dan. Čelnici Obora će najavljenim otkazima, podebljati broj svakodnevnih slavljenika. Aferim!
Nego, zapitao sam se onako ,sociološki, u kakvoj mi to državi živimo. Sa ponosom vam mogu reći da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih, ako ne i jedina ustavno-pravna ANARHIJA u svijetu. U Oboru su sve, ali sve ,državne, entitetske i opštinske vlasti podređene vrhunskom cilju, očuvanju anarhije među plebsom. Sredstva se ne biraju. Od javnog uništavanja naroda polujaranskim privatizacijama, vikend-naci huškanjima, promjenama ličnih dokumenata, tablica ,pasoša, knjiga rođenih, isključivanjem struje za dugove preko 100 km, slanjem u zatvor par Roma i pokojeg kokošara, šalterskim mučionicama...
Ustvari, stanovnik Obora je Kafkin Jozef K. ,čovjek koji se mučaljivo vuče od institucije do institucije, koga šutira i kurta i murta i koji čeka da skonča u kakvom špaliru, za uvođenje biometrijskog pasoša. Koji, uzgred, da prostite ne radi...A, i da funkcioniše, može sa njim u čitavih 10 zemalja svijeta...
Ovdje niste sigurni kako se zovete i prezivate, ako ne platite 20 km u Opštini za kakvu potvrdu. Ovdje morate da plaćate porez za imovinu, koja će tek za 120 godina, ritmom katastra i gruntovnica postati vaša. A, ako nemate ništa....pa, onda još 30 km za potvrdu da nemate.
Suština ANARHIJE, nije kako to mnogi misle u bezvlašću. Naprotiv, ona je nastala kao želja za totalnom slobodom pojedinca u odnosu na vlast. E, i tu smo mimo svijeta. Ovdje je totalna sloboda vlasti u odnosu na pojedinca. Kako je neumjesno biti totalitaran, onda se naša vlast zajebava i pravi totalitarnu demokratiju. Tako npr. imate neotuđivo pravo, koje ima težinu ,čak, i sudske presude za nakom materijalnom nadoknadom...a, onda...ludilo.
Jel, znate rođaci koliko košta ljudski život u Srpskoj, na dan pisanja ovog teksta? Po današnjem berzanskom indeksu stoji 5712km. Pod uslovom da je sudska presuda objavljena prije 10 godina i da su uračunate kamate. E, sad vi nemate pojma o čemu se radi.
Tako npr. ako vam je član porodice nastradao u ovom najfriškijem ratu i ako ste tužili državu, što vam je nelegalno poslala nekog dragog u smrt, i ako ste dobili presudu,onda poslije skoro dvije decenije, sve sa kamatama i zaostacima, država vam na ime Materijalne nadoknade za ratnu odštetu dodijeli 16 800 dionica. Danas, te dionice vrijede oko 0,34 po berzanskom indeksu. Pa dok vam brokeri uzmu proviziju.Izračunajte.
Dakle, ovo je legalno-pravna cijena ljudskog života na dan pisanja članka. Vaninstitucionalno, možete da budete koknuti za pola pakle cigareta, a cijena ide i do par stotina hiljada ojra, ako je u pitanju kakva glavešina. To je naša mila&draga&divna Država. A danas je ,po nekima, njen dan. Nije ni važno.
Čudna koincidencija, danas je i Dan borbe protiv zlostavljanja žena. A, naša država je ženskog roda. Bilo koja rođaci, bilo koja. Isprobajte.
A ona i mi, njeni pilići smo silovani preko granica perverzije. Samo nemamo zvanični SOS telefon da se nekom obratimo. I kad bi bio broj, sve mi se čini da bi nam se Anarhija zakikotala, kao iz kakvog horor filma sa druge strane...
Srećan vam Dan Republike.
