Štafeta je nošena nekoliko mjeseci i svakome ko bi imao priliku da trči noseći je u rukama, zaroni sa štafetom, iznese je na planinski vrh ili preda Titu, to je predstavljalo veliku čast.
Dan kada je predavana štafeta uz veliku svečanost i veselje širom tada jedinstvene zemlje, na Titovu inicijativu je 1957. godine nazvan Danom mladosti.
"Iako se ovaj dan obilježava kao moj rođendan, mislim da bi mu trebalo dati drugo ime - dan naše mladosti, dan sporta, dan mlade generacije i njenog daljeg duhovnog i fizičkog razvitka, a mi stariji uključit ćemo se u to", rekao je tada Tito.
Štafeta je bila simbol zajedništva i ljubavi, simobol vjere. Posljednja štafeta predana je sedam godina nakon Titove smrti. Bila je načinjena od pleksiglasa sa osam kapi krvi... Nije prošlo dugo, a krv je potekla.
Ovdje se i umire da bi se živjelo
Na Dan mladosti 1995. godine sa Ozrena je ispaljena granata na Korzo, mjesto gdje su se mladi okupljali. Ugašen je 71 život. Najmanje 150 ljudi je ranjeno. Prosjek starosti poginulih građana Tuzle je bio 24 godine. Sandro Kalesić imao je samo tri godine.
S mramornog spomenika posvećenog stradalima u Tuzli odzvanjaju riječi Maka Dizdara:
Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo Ovdje se ne živi samo
Da bi se umrlo Ovdje se i umire Da bi se živjelo!
U Tuzli, gradu koji se danas s pravom ponosi svojom multikulturalnosti i multietničnosti, danas će brojne delegacije, porodice ubijenih i prijatelji položiti cvijeće na Kapiji i na Slanoj Banji. Večeras u 20 sati i 55 minuta u vrijeme kada se tragedija dogodila oglasit će se sirene u Tuzli.
Na prigodan način obilježit će se i Dan mladosti, kao i u Sarajevu i ostalim mnogobrojnim gradovima BiH i zemalja koje su nekada sačinjavale Jugoslaviju.
Za zločin u Tuzli osuđena je tek jedna osoba, major Vojske Republike Srpske Novak Đukić, kojeg je Sudsko vijeće Suda BiH proglasilo komandno odgovornim za ovaj zločin i osudilo na 25 godina zatvora.